StoryEditor
NogometHAJDUKOVAC IZ MOKOŠICE |

S LOPTOM PO VRTU, OKO KUĆE Vicko Ševelj, splitski ‘Bili‘ i reprezentativac: Malo ‘mučim‘ svoje doma, ali bez njihove pomoći ne bi mogao ništa!

Piše Tonči Vlašić
20. travnja 2020. - 09:05
Vicko Ševelj (Hajduk II) i Obeng Ampem Prince (Šibenik) foto: Paun Paunović / CROPIX  
Trebat će, kaže, kupit novu loptu jer stara se istrugala. Naravno, kad ne trenira s njom na nogometnom travnjaku, već po vrtu, oko kuće. Pomažu mu sad tata i sestre u igri s njom jer nema pored sebe ni trenera, ni suigrača.

- Da, malo 'mučim' svoje doma, ali bez njihove pomoći ne bi mogao ništa raditi s loptom. Njima pak to nije teško. Mama je, naravno, također tu. Ona brine o prehrani, svemu. I tako, vrtim se s loptom oko kuće. Dribling, udarac... Jesam li polomio koju grastu s cvijećem ili prozor na kući? Hahaha, a joj, jesam grastu, ali nitko se nije previše ljutio. Kažu moji kako sve to spada u ulaganje u moju nogometnu karijeru – smije se dok to govori Vicko Ševelj, 19-godišnji Dubrovčanin, član druge momčadi splitskog Hajduka, koji je upisao tijekom ove sezone i prve nastupe za prvu momčad u prijateljskim utakmicama, a krajem prošle kalendarske godine imao je i debi u reprezentaciji Hrvatske, onoj do 20 godina.

- Igrao sam u Elbasanu protiv Albanije. Pamtit ću taj svoj reprezentativni debi i po pobjedi. Dobili smo domaćina s 1:0. Trebalo je potom bit još nastupa u dresu reprezentacije. Naš izbornik Ognjen Vukojević je prije nego je sve stalo zbog pandemije najavio kako ćemo krajem ožujka ići u Katar i odigrati tamo tri, četiri prijateljske utakmice u istom sastavu u kojem smo bili u Albaniji, ali, nažalost, od toga iz dobro poznatih razloga, ove situacije s koronavirusom, nije došlo. Počeli smo se spremati za tu turneju. Veselio sam se tom putovanju u zemlju koja će biti domaćin idućeg Svjetskog prvenstva. Valjda će, kad sve ovo bude napokon iza nas, opet bit prilika za otić tamo.

image
Slavlje igrača Hajduka II - Vicko Ševelj foto: Paun Paunović / CROPIX
 


Nažalost, u ovom trenutku se ne vidi kraj ružne priče, koja je paralizirala cijeli svijet. Sport je preko noći nestao. Sportaši kod kuće treniraju, snalaze se kako umiju i znaju. Tako i Ševelj.

- Split sam napustio čim je donesena odluka da se prekida prvenstvo. Rekli su nam da idemo svojim kućama, te kako će nam javit kad opet trebamo doć. Trener Mario Despotović s kojim se čujemo svaki dam rekao nam je sad kako bi trebali početi s treninzima na Poljudu za dva tjedna te kako prvih dana nećemo raditi skupa, već po manjim grupama.

Prva momčad Hajduka je prošli tjedan počela trenirati na Poljudu. Treninzi su individualni na glavnom i pomoćnom terenu. Igrači dolaze u različito vrijeme, svaki igrač je sam na terenu za vrijeme treninga, a što je u skladu s uputama Stožera za civilnu zaštitu. 

- Rade uglavnom na razvoju izdržljivosti i snage. Hoće li se što mijenjati, ili ne, ovisi o odlukama Stožera, naravno, razvoju situacije. O tome će ovisiti i kad ćemo mi, druga momčad, na Poljud. 

Nekako smo uvjerenja, ako se išta na kraju bude igralo, igrat će se Prva i Druga hrvatska nogometna liga, dok će nogometni trećeligaši, a da ne spominjemo županijske ligaše, teško odigrati sezonu do kraja.

- Istog sam mišljenja. Što se tiče prvoligaša i nas drugoligaša plan se zna. Početi, tj. nastavit sezonu krajem svibnja, te igrati do kraja srpnja. I drugoligaši imaju uvjete da u vrućim ljetnim mjesecima ne igraju po suncu, velikim vrućinama, već noćne utakmice. Naravno, s obzirom na situaciju, sve bi to, nažalost, trebalo bit bez gledatelja.

Hajduk II danas ima 'trenera na daljinu'.

- Da, poput Škole na Trećem. Trener nas je 'umrežio'. Preko jedne aplikacije nam pokazuje kondicijske vježbe, mi gledamo te to radimo kod kuće, a trener gleda putem te aplikacije je li radimo to kako treba. Preko jedne druge aplikacije prati koliko trčimo i kako, kojim intenzitetom. Svaki dan se radi drugačije. Sve je isplanirano. Radimo kao što bi radili te stvari da smo na okupu u Splitu. Jedino što nije kao na tim pravim treninzima, što je daleko od tog pravog treninga, to je rad s loptom...

image
U Maksimiru, na igralištu Hitrec-Kacijan: Filip Jovičević (Dinamo II) i Vicko Ševelj (Hajduk II) foto: Damir Krajač / CROPIX


Druga momčad Hajduka je šesta u konkurenciji šesnaest klubova u Drugoj ligi.

- Uvijek može bolje, ali ako gledamo rezultat zadovoljni smo pogotovo iz razloga jer smo dosta više utakmica odigrali u gostima. To je bilo zbog lošeg travnjaka, koji se mijenjao početkom sezone, zatim zbog čuvanja terena za neke utakmice prve momčadi, te smo se tad mi mijenjali za domaćinstvo sa suparnicima. Tako smo samo pet od petnaest utakmica prvog dijela odigrali kod kuće, a na kraju polusezone smo bili četvrti. Što se mene tiče, od petnaest utakmica u prvom dijelu propustio sam samo dvije, i to jednu zbog ozljede, a jednu zbog žutih kartona. Trener je bio jako zadovoljan mojim igrama, a dok je trener prve momčadi bio Damir Burić znao sam trenirati i s prvotimcima. Čak sam s prvom momčadi bio na jednim mini pripremama na Braču kad je bila stanka u prvenstvu, a tad sam, ali i jednom na početku sezone, nastupio za prvu momčad u prijateljskim utakmicama protiv niželigaša.

Na kojoj poziciji?

- Za prvu momčad Hajduka sam igrao desnog beka. U reprezentaciji protiv Albanije sam počeo kao stoper, a poslije me izbornik Vukojević stavio na desnog beka. Otkad sam u Hajduku igrao sam sve osim tri napadačke pozicije. Ja sam igrač obrane. U Hajduku B, kako igramo s trojicom otraga, sam stoper bek. Inače, najdraže mi je igrat zadnjeg veznog.

Imaš li nogometni uzor?

- Nemam sad nekog igrača za kojeg ću reći kako mi je baš on uzor, ali pošto sam navijač Barcelone, pošto je Argentinac Javier Mascherano bio sjajan na tim pozicijama otraga, on mi je nekako najdraži te sam dosta gledao, dok je bio u Barceloni, kako on to igra.

Vicko je sa četiri godine počeo trčati za loptom, ali nogomet nije bio jedini sport koji je trenirao.

- Sa šest godina sam počeo trenirati judo u Judo klubu Dubrovnik u Mokošici, kod trenera Željka Đapića i Borisa Čikata, i tamo sam bio četiri godine. Zatim dvije godine, kad sam bio šesti i sedmi razred osnovne škole, trenirao sam rukomet u Rukometnom klubu Mokošica, u dvorani osnovne škole. Treneri su mi tad bili pokojni Josip Tomašević te Davor Zec, koji i danas vodi klub. Naravno, judo i rukomet sam trenirao paralelno s nogometom. Nogometaš sam non stop. U to vrijeme, kad sam trenirao uz nogomet prvo judo, a potom rukomet, po danu sam nabijao loptu, a kad bi pao mrak, tad bi išao u dvoranu. Nogomet sam trenirao uglavnom u Gospinom polju. Dok sam išao u osnovnu školu, a ja sam iz Mokošice, tad mi je bilo lakše. Završi škola, trk doma po stvari za trening te hvataj bus i u Gospino polje, ali kad sam krenuo u Srednju školu, a išao sam u Turističko ugostiteljsku školu, onda je trebalo iz Mokošice do grada, tj. na Ploče u školu, pa kad završi škola hvataj bus do Mokošice, doma na objed, malo učit, te onda iz Mokošice u bus do Gospina polja na trening i nakon toga valjalo u bus, doma, te opet učit.

image
Vicko Ševelj u dresu prve momčadi Hajduka u prijateljskoj utakmici povodom proslave 105. godina Omladinca iz Vranjica u studenom 2019. godine foto: Vladimir Dugandžić/CROPIX


Priliku otići na probu u Hajduk dobio je 2015. godine. Iskazao se. Stigao je nedugo nakon toga poziv iz Poljuda gdje se preselio u ljeto 2016. godine. 

- Kad sam završio prvi razred srednje škole otišao sam u Split. Prva dva mjeseca sam stanovao u sobi na Poljudu. Potom sam bio kod jedne obitelji pola godine, ona mi je pomagala dok se ne snađem...

S kadetima Hajduka igrao je finale Kupa Hrvatske te se borio za naslov prvaka.

- Nismo uspjeli osvojiti trofej. Šteta, finale kupa smo izgubili 3:2 od Dinama u Ludbregu. Neću to finale pamtiti po dobru. U prvom poluvremenu mi je pukao mišić. Izdržao sam na terenu do odmora, ali kad sam se ohladio u svlačionici, više nisam mogao igrat. Pokušao sam, ali sam morao odmah iz igre. Nažalost, dobili smo početkom nastavka crveni karton zbog navodnog prigovora, ostali s igračem manje, te nismo uspjeli osvojiti trofej. Poslije sam s juniorima bio jesenski prvak. Svladali smo u prvom dijelu i Dinamo, i to s 1:0, ali kako je nas nekoliko igrača priključeno poslije B momčadi, drugi dio juniorskog prvenstva nismo igrali kompletni, u najjačem sastavu. Mi, koji smo priključeni B momčadi smo odigrali tek nekoliko utakmica u proljetnom dijelu za juniore. Međutim, u B momčadi je bila bolja prilika za napredak. Zaigrali smo u kvalitetnijem i jačem natjecanju, a to je Druga liga. I politika kluba je stvoriti što više igrača za prvu momčad. Ostaje mala žal jer smo s juniorskom momčadi imali u prvenstvu prednost te godine, ali, kažem, napredovali smo, te nam je to bila nagrada.

Ševelj je kao kadet bio kandidat za nastup u reprezentaciji.

- Nažalost, ozlijedio sam se, te je ta prilika nastupiti za kadetsku reprezentaciju propala. Ali, sretan sam što sam sad s 19 godina uspio zaigrati za reprezentaciju, i to za reprezentaciju U20. Kad sad to spominjem, znate, kad sam imao taj debi za reprezentaciju krajem prošle godine, te kad sam odgovarao na pitanje 'tko me je sve trenirao dok sam bio u Dubrovniku?', smeo sam se te zaboravio spomenut profesora Ratka Jovovića. Sreo sam ga nakon toga na Stradunu i...

I sad ćemo to ispravit. Dakle, profesor ovaj put na prvom mjestu, bit će mu drago da smo to ispravili, te tko te je još trenirao u Dubrovniku?

- Još su me trenirali Marino Beletić, Josip Papić, Ado Bijedić, Hasan Kacić i Maro Miljević, te, naravno, i profesor Ratko Jovović. Joj, iskreno, ne znam je li još netko pomogao, pogotovo u početku. Toga se ne sjećam. Valjda neću opet u điru Stradunom srest nekoga koga nisam spomenuo, kao nedavno profesora.

Ništa, onda ćemo i idući put kad se čujemo, ponovit tko te je trenirao. Smijemo se, smije se i Vicko.

- Znate, profesor Ratko je bio trener i mom tati.

Dodali smo i taj podatak, kao i to kako se u kući Ševelj gledaju svaki dan nogometne utakmice.

- Naravno, gledam snimke najboljih utakmica najboljih svjetskih klubova, ali isto tako gledam i snimke utakmica Hajduka B, analiziram te svoje nastupe, te gledam što bi trebalo napravit da to bude još bolje.

Plus, igra video igre.

- Da, FIFA je za mene najbolja video igra, te je igram, ali draže mi je igrat se s loptom. Sad istina oko kuće, po vrtu, a nadam se uskoro opet na nogometnom terenu u dresu Hajduka. 

image
Vicko Ševelj (Hajduk II) slavi sa suigračima 1:0 pobjedu protiv Šibenika, lidera Druge HNL u sezoni 2019./20. foto: Paun Paunović / CROPIX
 

Izdvojeno

28. veljača 2021 21:38