Jednima je Libertas kup daleko 236 kilometara, drugima 356 kilometara, a trećima više nego prvima i drugima skupa - čak 637 kilometara. Prvi su iz stigli Sarajeva (Senabil), drugi iz Tuzle (Baz), a treći iz Klanjca, Krapinsko-zagorske županije (Caffe bar Bull).
Sarajlije su čule reklamu na Radio Stari Grad. Nisu, kažu, mogli vjerovati kako je glavna nagrada 200.000 kuna ili 50.000 KM. Ona plus doći do Dubrovnika, okupat se u moru – odmah su se prijavili te se organizirali putovanje nakon što su doznali kada igraju. Pet sati je trajalo putovanje do Dubrovnika. U šali će reći kako je to ništa, kako su više vremena potrošili tražeći parking po Dubrovniku, pogotovo kad su došli u Uvalu Lapad te kad su išli napravit đir po Stradunu. U subotu su odigrali prvu utakmicu u skupini, a u nedjelju preostale dvije nakon kojih je opet trebalo putovati.
- Ovakvih turnira na male barice u nas nema – istaknuli su. Sarajevska ekipa sastavljena je od igrača velikog nogometa. Ima i onih koji su nosili dres Željezničara, jedan je igrao i za Zrinjski iz Mostara…
I dok je ekipa iz Sarajeva još bila u igri za prolaz dalje, Tuzlaci nisu uspjeli proći skupinu. Putovali su, naravno, duže nego Sarajlije. Kako im je bilo na turniru, što misle o njemu, sve su rekli u tri riječi na odlasku: Vidimo se dogodine!
- Mi smo krenuli u 5 i pol ujutro, a stigli smo oko 13 i 30 sati, i to smo stali samo dva puta po pet minuta. Ha, i samo jedan od nas ima vozačku – rekao je Luka Haramina, taj jedni s vozačkom u redovima Caffe bara Bull iz Klanjca. Na facebooku su našli vijest o turniru.
- U nas i našoj okolici je svaki tjedan turnir. Non stop igramo, a kad smo čuli za Libertas kup, mali golovi, činjenica kako se nagrađuje osam najboljih, kako je prva nagrada 200.000 kuna, poželjeli smo nastupiti. Tri tjedna smo tražili sponzore. Nije bilo teško naći za kotizaciju tih 1000 kuna, ali sve ostalo je puno, baš puno…
Iznajmili su kombi, dva dana – to je 1000 kuna. Gorivo, tamo – amo, lijevo – desno, gotovo 1500 kuna. Cestarina će izać 700 kuna. Smještaj u hostelu 1000 kuna.
- Plus hrana… Iskreno, jest Dubrovnik daleko, ali nije teško sjesti i doći u Dubrovnik, voziti se osam sati, međutim, sve ovo drugo, trošak prijevoza, smještaja, hrane. To je problem.
Skupinu su prošli. Sad im je cilj proći među osam najboljih.
- Tih 200.000 kuna, koliko će dobiti pobjednik, a o tome maštamo. Ako osvojimo turnir, ostajemo tad nekoliko dana u Dubrovniku. Ma, ne vraćamo se kućama... Ha, možemo li pobijediti. Pazite, ima puno dobrih momčadi. Jedna od njih smo i mi. Bit ćemo u idući put još jači. Doći će nas više. Međutim, kad su mali golovi trebat će imat i sreće za ostvariti dobar rezultat. Baš tako, tko bude imao sreće, taj će slaviti.
Sarajlije su zaključile nastup u skupini, pobjeda i dva remija te sad čekaju kako će završiti preostale utakmice. Priželjkuju kako se neće zatvoriti krug od tri momčadi u kojem će oni biti najslabiji. Uglavnom, priželjkuju kako će zaigrati u šesnaestini finala. Momčad iz Klanjca je već počela razmišljati i organizirati novo putovanje do Dubrovnika. Njih ćemo, to je sigurno, opet gledati u Uvali Lapad.