Dvije godine uzleta, uz turbulencije na putu, ali predsjednik Lukša Jakobušić još ni izbliza nije odveo Hajduk tamo gdje želi.
Sutra će se napuniti dvije godine otkad je Jakobušić preuzeo poziciju prvog čovjeka kluba. Prije dva tjedna na Sportfestu u Poreču se prisjetio tog dana.
- Kad sam postao predsjednik, bila je presica u klubu i nakon nje sam prošetao gradom. I sad, što ti je Split... Sretnem čovjek i on mi veli: "Šetaj, šetaj, neš‘ još dugo". To mi je bila dobrodošlica. Drugi mi je rekao: "Ako nakon i dvije godine budeš šetao kroz grad, uspio si".
DOBRO PROLAZNO VRIJEME
Može Lukša itekako šetati Gradom - ako uspije od zaustavljanja navijača, tapšanja po ramenima, komentara i savjeta. Jer prva zvijezda ovog Hajduka je Marko Livaja, Lukšin najbolji potez, a druga vjerojatno – Jakobušić. Ako ćemo gledati prolazno vrijeme na polovini mandata - uspio je. Napravio je mnogo jači Hajduk nego što je bio prije dvije godine. Ne samo po pitanju snage prve momčadi. Ali kroz nju se to najbolje vidi.
Prvi susret u njegovu mandatu, u porazu kod Istre, Hajduk je igrao u sastavu: Posavec, Jakoliš, Vušković, Mujakić, Čolina, Jurić (Nejašmić), Jradi (Teklić), Caktaš, Jairo (Nayir), Gyurcso (Dimitrov), Diamantakos (Dolček). Trener je bio Hari Vukas. Iz te momčadi još su tu samo Čolina koji ulazi s klupe i Dimitrov koji ni ne ulazi...donosi Slobodna Dalmacija
PROGANJA GA ŽELJA ZA TITULOM
Ali ako Lukšu pitate vjerojatno će smatrati da (još) nije uspio. Neka je preuzeo klub na šestom mjestu i kroz sezonu i pol je prvi put nakon deset godina Hajduk bio viceprvak, neka je osvojen prvi trofej poslije devet godina, Kup na Poljudu. Njega prije svega proganja želja osvajanja titule prvaka, ali i europski iskorak, ne samo plasman u skupinu nego i prezimljavanje u Europi. Pa i neosvojeni Superkup... Jakobušić je ciljeve postavio visoko i na niže ne pristaje.
Ako ćemo govoriti o minusima, izuzev financijskih zbog osnaživanja momčadi i stoga manjeg broja većih transfera, možemo pričati o repovima nakon odlazaka Caktaša, Nejašmića, o procjenama kod odlazaka mlađih igrača Ljubičića, Teklića... i brojnih odlazaka juniora, ali prije svega o stalnom trenerskom vrtuljku.
1. Napokon trofej i drugo mjesto u ligi
U prvoj cijeloj sezoni u mandatu osvojen je prvi trofej nakon devet godina, Hajduk je slavio u finalu Kupa s Rijekom na Poljudu u svibnju ove godine. Makar je borba za titulu izgubljena, Hajduk je prošle sezone prvi put nakon desetljeća zauzeo drugu poziciju, a kad je Jakobušić imenovan bio je šesti. Ove sezone nadali su se ‘bijeli‘ novom iskoraku, ali, nakon poraza u Superkupu ni u prvenstvu ne briljiraju dok je objektivno kvalitetniji i bogatiji Dinamo rekordno startao.
2. Najviše boli Tobol
Za razliku od prvenstva i Kupa, izostao je pravi rezultatski iskorak u Europi. U kolovozu prošle godine Hajduk je šokantno eliminiran od kazahstanskog Tobola i to je vjerojatno najniža točka predsjednikova mandata. U kolovozu ove godine Hajduk je konačno izbacio jedan renomirani klub, portugalsku Vitoriju Guimaraes. No, ždrijeb je bio nemilosrdan i Hajduku je za idućeg protivnika donio polufinalista Lige prvaka Villarreal što je ujedno značilo i kraj europskog puta ‘bijelih‘.
3. Ojačana momčad i fenomen Livaja
U dvije godine Hajduk je gotovo potpuno promijenio momčad. Dovedeni su mnogi iskusni igrači, a sve je počelo s posudbom Lovre Kalinića iz Aston Ville. Došli su i Filip Krovinović, Nikola Kalinić..., ali ključni trenutak bio je angažman Marka Livaje pa potom i njegov ostanak prošlog ljeta. Livaja je u rekordno kratkom vremenu postao fenomen, talisman, navijački idol, a na travnjaku motor Hajduka. Bez Livaje Hajduk se više ne može ni zamisliti.
4. Juniori dvaput u Ligi prvaka
Drugu sezonu zaredom juniori Hajduka zapaženo nastupaju u Ligi prvaka. Prošle sezone nesretno su na penale u play offu eliminirani od Atletico Madrida. Dva naslova prvaka Hrvatske osvojila je momčad trenera Marijana Budimira nakon devet godina posta. Mogla je službeno imati i tri u nizu da pandemijske 2020. godine prvenstvo nije prekinuto. Doduše, očekivao se slijedom svega navedenog veći priljev juniora u seniorsku momčad i njihov veći učinak, što se još nije dogodilo.
5. Ukinuta B momčad, formirana ženska ekipa
U Hajduku su se lani odlučili na ukidanje druge momčadi koja je nastupala u drugom rangu natjecanja. Potom je krajem prošle godine Radomlje postalo Hajdukov klub partner, dogovorena je poslovno-sportska suradnja sa slovenskim prvoligašem. Ugovor je potpisan na 3+3 godine. Prvi put u povijesti Hajduk je u kolovozu prošle godine dobio i svoju žensku ekipu, dotadašnji ŽNK Marjan postao je dio ‘bijelih‘. Ugovor je potpisan na 1+2 godine, piše Slobodna Dalmacija
6. Strategija i ekipiranje uprave
Strategija je dokument na kojem se godinama inzistiralo, promovirana prije godinu dana. Hajduk do 2027. godine treba dvaput osvojiti prvenstvo i barem jednom kup, ostvariti proboj na europsku scenu i da prosječna dob momčadi bude između 24 i 26 godina. Kup je osvojen! Iz prvog pokušaja.
Ekipirana je i uprava pa Jakobušić nije sam, nego su tu i suradnici Ivan Matana i Marinka Akrap, uz jasan iskorak na marketinškom polju.
7. Trenerske rošade
Još nije pronašao trenera kapitalca. U startu je smijenjen Hari Vukas i ‘struka‘, Mario Stanić i Ivan Kepčija, a kormilo predano Bori Primorcu. Angažiran je sportski direktor Mindaugas Nikoličius i on predstavlja kontinuitet, ali svjedočimo trenerskim rošadama: Paolo Tramezzani (‘znali smo da ga nećemo zadržati netom što je došao‘), Jens Gustafsson (‘promijenili smo mu ciljeve, pa se nije snašao‘), Valdas Dambrauskas (‘trebali smo ga smijeniti odmah nakon Superkupa‘). Mislav Karoglan je privremeno rješenje i čeka se hoće li ga potvrdit za proljeće.
8. Mijo Caktaš i odlasci mladih
U startu Lukša Jakobušić i Mijo Caktaš nisu ‘kliknuli‘ i kasnije je predsjednik znao reći da mu je Caktaš simbol neuspješnog Hajduka. Jakobušić je hladnokrvno obavio rošadu Caktaš – Livaja, te Miju, dotad najboljeg igrača i strijelca Hajduka ostavio sa strane. Otišao je i Darko Nejašmić. Svatko od igrača ima svoju povijest zašto nije ostao, ali se dogodilo da su iz Hajduka otišla vlastita mu dica, Marko Brkljača, Luka Kapulica, Luka Bradarić... Za pojedince se ni Hajduk nije zauzimao da ostanu. Pitanja su je li Tonio Teklić trebao otići u Varaždin i nije li se požurilo kad se Marina Ljubičića pustilo u LASK na posudbu.
9. Infrastruktura
U planu su golemi projekti, dok zamišljeni kamp u Trogiru ne mrda, dotle je Hajduk krenuo u akciju obnove Starog placa, Spinuta (Dalmatinca) i – Poljuda. Jakobušić je u suglasju s gradonačelnikom Ivicom Puljkom oko zahvata na Starom placu; bitno je da se i Spinut dotjera i pa da se Hajduk proširi prema Spinutu, još bolje rješenje za kamp. A Poljud, dotjerivanje, u što se angažirao i HNS, posebna je storija. Za mandata Jakobušića zavrtjela se priča i to mu je veliki plus.
10. Toplo-hladni odnosi s HNS-om
Odnosi Hajduka s HNS-om su nešto bolji nego što su bili prije, barem se razgovara. I reprezentacija češće igra u Splitu, ali još je sve to skupa miljama daleko od onoga kako bi trebalo biti, statusa kakav klub zaslužuje u nogometnim strukturama. Nedefinirano. Hajduku je bolna točka Županijski savez gdje klub u vrijeme izbora nije izašao sa svojim kandidatom, a nije ni dao potporu kandidaturi za novi mandat dotadašnjeg predsjednika Marka Ercega i tu je nastao grop koji traje i danas.
11. Financije
Hajduk je prošlu godinu završio sa 26,8 milijuna kuna minusa, ali posluje redovito i bez zadrške, a pozitivni trendovi iz zadnjeg kvartala prošle godine su se nastavili. Potvrdio je to Ivan Matana, baš u četvrtak navečer na sjednici Gradskog vijeća. Dodao je ‘klub je financijski stabilan i ne prijeti mu opasnost, a nama treba pomoć oko stadiona‘. Hajduk je sačuvao momčad, nije prodavao, to je bitno navesti. Trenutačni minus pokrit će se iz budućeg plusa, rečenica je koju smo naučili na prošloj Skupštini Hajduka!