StoryEditor
NogometTRENER VRATARA MLAĐIH UZRASTA U AL HILALU, NAJUSPJEŠNIJEM AZIJSKOM NOGOMETNOM KLUBU 20. STOLJEĆA

LOVRO SKARAMUCA, DUBROVČANIN U SAUDIJSKOJ ARABIJI 'U nas razmišljaš kako ćeš i gdje ćeš trenirat, kako ćeš otići na gostovanje, što sve tad treba ponijeti, a tamo....'

Piše Tonči Vlašić
19. prosinca 2019. - 16:29
rgx time: 4.1961669921875E-5
Zlatko Dalić je ostavio neizbrisiv trag u Al-Hilalu. Nova uprava je razgovarala s njim, te odlučili da im hrvatski treneri vode mlađe uzraste. U toj cijeloj priči ostalo je još jedno mjesto za trenera vratara. Ne znam sad kako, ali došli su do mene, pitali me jesam li zainteresiran... – počeo je priču 33-godišnji Dubrovčanin Lovro Skaramuca, nogometni trener vratara.

Tako se složio oktet trenera iz Hrvatske, četiri glavna i četiri trenera vratara, koji su preuzeli četiri uzrasne selekcije, i to U17, U15, U13 te akademiju, najmlađe kluba iz Saudijske Arabije, iz glavnog grada Rijada.

- Iskreno, bilo je teško prihvatiti poziv iako se takvo što ne odbija, a bilo je teško jer je supruga s tri male curice ostala u Dubrovniku, a ja nisam išao, recimo u Italiju, pa si tu, blizu, već ideš u Saudijsku Arabiju, takoreći u drugi svijet...

Poziv ga je zatekao na mjestu trenera vratara GOŠK Dubrovnika 1919.

- Taman smo se pripremali za početak sezone u južnoj skupini Treće hrvatske lige, a nekoliko dana poslije, evo te u Saudijskoj Arabiji, u velikom klubu.

Prvo iznenađenje ga je čekalo odmah po dolasku. Svaki od osam hrvatskih trenera uselio je u svoj stan, a stan je velik, ni manje, ni više, nego 150 kvadrata.

- Mislio sam bit ćemo svi bit u dva stana, po četvorica u svakom, a ne svatko u svom kad sam vidio koliki su. Ustvari, nije to stan. Svaki od nas je dobio svoju kuću. Ispred nje bazen, teretana. Dobili smo i auto. Poslije sam se oduševio po dolasku u klub, kamp, te stadion kad sam vidio kakvi su uvjeti za rad. Tamo trebaš samo razmišljati o nogometu, kako taj svoj posao napraviti što bolje. U nas razmišljaš kako ćeš i gdje ćeš trenirat, kako ćeš otići na gostovanje, što sve tad treba ponijeti. Razmišljaš hoćeš li dobiti plaću, o sto stvari, a tamo samo o nogometu, treningu i utakmici.

Treneri, koji su i prije bili tamo, a neki od njih osam su već imali iskustva rada u Saudijskoj Arabiji, govorili su mu: Trebaš se što prije prilagodit njihovom načinu življenja, i to ne polako, već odmah. Polusezonu je odradio. Potom skoknuo do Dubrovnika vidjet svoje.

- Rezultat je dobar te su prezadovoljni nama. Drže nas kao kap vode na dlanu. Sve je super... Nama su na raspolaganju za trening tri terena u glavnom kampu za mlađe uzraste. Do tog našeg kampa je i kamp prve ekipe. Ali, ima još tri, četiri terena i na drugim lokacijama po gradu. Ukoliko je gužva u glavnom kampu, ide se i trenira na tim drugim terenima. U svakoj kategoriji je po deset članova stožera počevši od glavnog trenera, pomoćnog trenera, trenera vratara, kondicijskog trenera, tu su i fizoterapeuti, video analitičari...

Anel Karabeg, nekadašnji igrač Veleža, potom dugi niz godina igrao je za Šibenik, glavni je trener momčadi U17, a trener vratara Nikša Butara iz iz Splita. Zatim, glavni trener momčadi U15 je Ivica Solomun, a Lovro Skaramuca je trener vratara. Glavni trener momčadi U13 je Darko Jozinović, nekadašnji igrač Hajduka, Cibalije, njemačkog Karlsruhera SC, a trener vratara Splićanin Dragan Stojkić, bivši vratar Hajduka, Slaven Belupa, koji je poslije branio u Rusiji. Na kraju, glavni trener Akademije je Goran Milanko iz Splita, koji je ponikao u Hajduka, igrao u Španjolskoj, Grčkoj, Njemačkoj i u Izraelu, a trener vratara u Akademiji je nekadašnji vratar Zoran Varvodić.

- Meni je Varvodić bio trener dok sam bio vratar u mlađim uzrastima splitskog Hajduka. Inače, branio je Varvodić za GOŠK Jug početkom 80-ih, pa, naravno, poslije za Hajduka. Pamte se njegove obrane penala i osvajanje s Hajdukom Kupa bivše države. Igrao je, ako se ne varam, i za Spartak iz Subotice, ljubljansku Olimpiju, te u Španjolskoj... Kasnije je još jednom bio u Gradu i branio za Dubrovnik kad je igrao u Prvoj hrvatskoj ligi. Sjeća se tih svih utakmica s GOŠK Jugom. Uvijek priča o tome i non stop ističe kako mu je igranje za GOŠK Jug jedna od najdražih sezona u karijeri. Moram reći kako mi je čast što sam u društvu svih tih trenera. Hvala im što su me odabrali da budem s njima. Hvala Zlatku Daliću. Zahvaljući njegovim uspjesima, radu, dobili smo ovu priliku.

Skaramuci je šef Ivica Solomun.

- Solomun je bio također vratar. Inače, on je vratar rekorder po broju nastupa u Prvoj hrvatskoj ligi. Nastupio je 304 puta u najvišem rangu, a branio je za Varteks, Belišće i Slaven Belupo. Skupio je sedamdeset nastupa više od od drugog, a drugi je na toj listi vratara s najviše nastupa je Dražen Ladić... Solomun je na početku svoje trenerske karijere radio s Dalićem. Za njega ovo nije bila novost, kao za većinu ostalih, ali i on je iznenađen koliko je sve sad bolje nego je bilo kad je prvi put radio u Saudijskoj Arabiji.

Mlađi uzrasti Ali Hilala igraju kao i prva momčad u najvećem rangu.

- Non stop putujemo, i ako nismo gosti gradskih rivala, na gostovanja idemo avionom jer velika je država Saudijska Arbija. Na utakmice idemo dan prije. Prvi smo na tablici nakon prvog dijela. Primili smo najmanje, samo pet pogodaka u jedanaest utakmica. Ukupno je dvanaest klubova u ligi U15. Zadnju utakmicu smo primili dva pogotka te upisali poraz, a prije toga četiri utakmice u nizu nismo primili niti jedan pogodak. Imamo dva boda više od prvog pratitelja. Vratar, kojeg ja treniram i koji je naš prvi vratar, uvršten je u U15 reprezentaciju Saudijske Arabije. Inače, radim sa četvoricom vratara. Ma, uistinu je sve sjajno. I posjećenost je velika i na utakmicama mlađih uzrasta. Očekivano, s obzirom na popularnost i uspješnost Al Hilala, koji je proglašen za najuspješniji azijski klub 20. stoljeća. Prije neki dan su po treći put osvojili azijsku Ligu prvaka, dva puta su bili pobjednici Kupa pobjednika kupova Azije, a dva puta su osvojili Super kup Azije. Najviše puta je Al Hilal bio prvak Saudijske Arabije, najviše puta je osvojio domaći kup, i tako dalje, i tako dalje...

Al Hilal, kažu, ima nekoliko milijuna navijača.

- Da, da... Na instagramu ih prati gotovo tri milijuna ljudi, na twitteru gotovo devet milijuna ljudi... U Saudijskoj Arabiji ima jedno četiri, pet klubova s vojskom navijača. Al Hilal je broj jedan, drugi je Al Nassr, također klub iz Rijada. Malo više od pola glavnog grada je, tako kažu, za Al Hilal, a ostali dio za Al Nassr. Potom, tu su Al Ittihad iz Jeddaha iz kojeg je i Al Ahli... Uglavnom, naš klub ima svoj stadion. Na tribine stane 26.000 gledatelja. Pun je kad se igra azijska Liga prvaka, ali kad se igraju one najvažnije utakmice azijske Lige prvaka, te gradski derbi, tad se igra na gradskom stadionu i tada na tribinama bude po 70.000 gledatelja.

Hrvatski treneri u svom stožeru imaju prevoditelja s engleskog na arapski jezik.

- Non stop je s nama. Inače, trećina stanovništva u Saudijskoj Arabiju su stranci. Engleski je na svakom koraku. Zbog toga su svugdje natpisi, oznake, po gradu, na putu, na arapskom, ali i na engleskom. Ipak, unatoč tome svatko od nas je ‘uhvatio’ malo arapskog. Osnove sam naučio, pozdravit, zatim na treningu viknut: Amo gore, amo dole, izađi, skoči... Iskreno, mislim da je red kad dođeš raditi u neku drugu zemlju da barem znaš pozdraviti domaće ljude na njihovom jeziku, te ih upitati: ‘Kako ste?’. Vjerujem kako to njima puno znači, a oni su baš, baš ljubazni. Možemo nazvati ljude u klubu bilo kad, i što god treba, odmah će to napraviti.

Mlađi uzrasti treniraju jednom dnevno kad je u tijeku prvenstvo.

- Trening je poslijepodne. Inače, u pripremi sezone smo radili dva puta dnevno. Tad je jutarnji trening počinjao u 6 sati jer je poslije bilo nemoguće trenirati po suncu. Nama od kuće do kampa, ako nije gužva, treba 45 minuta vožnje, a kad je gužva sat vremena. I tako, kad je trening bio ujutro, valja se rano, rano probudit, spremit se te doći na trening. Kad nema treninga ujutro, sad dok je prvenstvo u tijeku, naravno, radimo, ali tad smo na sastancima koje imamo u kompleksu u kojem stanujemo. Tu se nađemo te slažemo popodnevni trening, dogovaramo se što napraviti, analiziramo idućeg protivnika... Objedujemo doma. Potom se ide u kamp. Nakon treninga je večera u klubu te se vraćamo u kuću.

Mnogi treneri ističu kako je rad s vratarima poseban.

- Da, tu trener mora biti i psiholog. Vratar u glavi mora biti čist. Mora biti miran. Nekad samo jedna greška vratara dovede do gubitka utakmice. Napadaču se dogodi da prvih devet prilika promaši, a desetu realizira te je on heroj. Vratar devet udaraca obrani, a pogriješi deseti put i on je onda prvi na udaru kritike. Inače, osim nas, ja sam u momčadi U15, još je i momčad U13 prva nakon prvog dijela, a momčad U 17 je na drugom mjestu. U nas je, kad se radi s mlađima, više cilj stvoriti što više igrača za prvu momčad, dok je u Al Hilalu jednako važan i rezultat, možda i važniji. Ali, znamo se nositi s tim pritiskom. Recimo kako nas on tjera da budemo još bolji. Potpisali smo ugovor na godinu dana. Naslijedili smo španjolske trenere. Oni su do ljeta vodili mlađe uzraste kluba. Prije njih su četiri godine mlađe uzraste Al Hilala vodili Argentinci. Sad smo mi hrvatski treneri dobili priliku.

Skaramuca, kao i ostali, Božić će proslaviti sa svojima. 

- Doma sam do 27. prosinca. Nakon toga natrag u Rijad. Za Novu godinu sam tamo. Čeka nas brzo drugi dio prvenstva. Tamo sezona traje do sredine travnja. Nakon toga se ne može igrat jer su tad velike vrućine. Evo, nedavno je kiša padala nekoliko dana. Nastao je zbog toga kaos u Rijadu. Nisu navikli da pada kiša. Sjećam se, kad smo stigli, prvi dan je bila temperatura 48 stupnjeva celzija. Najnormalnije se trenira na 44 stupnja iako je meni trebalo sedam dana da se naviknem na to. Sreća je da nema vlage. Baš u Rijadu je suh zrak. Kad je temperatura 44 stupnja prži sunce, ali se lakše dođe do zraka nego u nas kad je temperatura 32, 33 stupnja. U drugim dijelovima Saudijske Arabije je vlaga malo veća te je dosta teže izdržati temperaturu od 44 stupnja. I sad je, dakle, kiša padala u Rijedu pet dana bez prestanka. Odmah je pala temperatura. Ponavljam, bio je kaos u prometu, ali se lakše disalo. Kod njih kiša padne ukupno 4,5 dana godišnje, a sad je padala pet dana bez prestanka. Sunce je non stop. Kratki rukavi non stop. Baš, baš je vruće.
Hvala supruzi
Teško bi otišao da nije bilo podrške obitelji, prije svega supruge Ane, koja je ostala u Dubrovniku s naše tri kćeri. Dora ima godinu dana, Brigita četiri, a Barbara osam i ide u školu. Navečer kad dođem nakon treninga u stan zazovem ih. Razgovaramo preko video poziva. 
Nema alkohola, kava dvije kune..
Benzin je jeftin. Ako ćemo u kunama, litra benzine dođe dvije kune. Ne čudi što su svi tamo u autima. U Rijadu sad rade metro te vlak, i to bi trebalo biti vrlo brzo gotovo. Na taj način pokušavaju riješiti velike gužve po glavnom gradu. Budući je gorivo jeftino, jeftino je putovat. Događa se da svaki član obitelji ima auto. Zatim, kava je negdje dvije kune, negdje pet. Tehnička roba je u njih jeftina, dok je hrana u butigama kao kod nas. Da ne zaboravim, nema u njih alkohola, pušenje je zabranjeno... Dakle, zdrav život – kaže Lovro. 
Đir po Rijadu
Svi zakoni Saudijske Arabije se moraju poštovati. Ne smije se raditi kad je vrijeme za molitvu. I mi, kad slažemo treninge, gledamo da se on ne poklapa s molitvom. Ako si ušao u butigu dok je molitva, a tu radi Saudijac, možeš gledat što ćeš kupit, ali dok on ne zavtrši molitvu, nećeš moći platiti to što želiš kupiti. Rijad je zanimljiv grad. Nažalost, nismo imali puno slobodnog vremena, ali smo uspjeli nešto vidjeti. Atrakcija je Burj Al Mamlakah, tj. Kraljevski toranj. Viši je od 300 metara. On je simbol grada. Svako malo je Rijad, koji ima oko sedam milijuna ljudi, domaćin nekog velikog svjetskog događaja. Nedavno su igrale nogometne reprezentacije Brazila i Argentine, sad je prije neki dan bio boks gdje je Joshua vratio naslove svjetskog prvaka u teškoj kategoriji po verzijama IBF, WBO, WBA i IBO pobjedivši Ruiza. Nastupio je na toj priredbi i naš Filip Hrgović. Zatim tu su veliki sajmovi, koncerti... 
Prvi put pravi profesionalac
Rođen sam 22. travnja 1986. godine u Dubrovniku. Počeo sam igrati nogomet u mlađim uzrastima HNK Dubrovnik nakon čega sam otišao u Split te prošao sve mlađe uzrasne selekcije splitskog Hajduka. Nakon završetka juniorskog staža bio sam sezonu vratar Imotskog, tada drugoligaša. Nakon toga sam se vratio u Dubrovnik. Vrlo brzo sam dobio priliku otići u Italiju. Bio sam u Cagliariju jednu sezonu, ali bez ugovora. Naime, tad Hrvatska još nije bila u Europskoj uniji, a Cagliari je već imao ispunjenu kvotu stranaca te sam branio samo na prijateljskim utakmicama. Kako se situacija nije po tom pitanju promijenila ni iduće sezone, vratio sam se doma, te branio u Konavljaninu, GOŠK-u. Završio sam trenersku školu. Danas imam UEFA ‘A’ licencu. Nakon toga sam završio i školu za trenera vratara. Bez škole, te dvije licence, teško bi dobio ovu priliku. Bio sam u jednom trenutku pomoćni trener Milanu Petroviću. I ta uloga pomoćnika mi se sviđa, ali daleko više volim biti trener vratara. Sad sam od ljeta u Saudijskoj Arabiji, u Al Hilalu, prvi put pravi, baš pravi profesionalac – naglasio je Skaramuca. 

Izdvojeno