Izgleda kako ne može drugačije, kako nama nije suđeno da bude lako, jer onda nije slatko. Izgleda kako ne može bez penala. Penal je odlučio u Francuskoj 1998. osminu finala protiv Rumunjske, penali su odlučivali u Rusiji protiv Danske, i sad u Kataru protiv Japana. Tri puta u osmini finala. Da, tako smo prošli dalje.
Što je još isto? U Rusiji smo pucali penale i protiv domaćina u četvrtfinalu. Svaki put kad smo pucali drugi – pobijedili smo. Statistički, 60 posto onih koji pucaju prvi penale prođu. Japan nije znao kako smo mi sto posto kad pucamo drugi na SP-ima. Japan je birao kako će prvi pucati, Japan je birao i na kojoj će se strani pucati, te je izabrao stranu na kojoj su tisuće njegovih navijača. Ali, ništa mu nije pomoglo jer je Hrvatska imala Dominika Livakovića. Zaustavio je tri od četiri penala Japana.
I to je isto kao u Rusiji. Zadranin na golu, penali, Piši pobjeda. Danijel Subašić je gore 2018. radio čuda, sad ovdje Livaković.
I opet su nas ‘ubili‘ naši, opet smo grizli nokte, živcirali se, strepili 120 minuta, ali, najvažnije, opet slavimo. Hrvatska bez poraza u Dohi.
Hrvatska je među osam najboljih na SP-u. Alo, pazite koje je to društvo – Nizozemska, Argentina, Francuska i Engleska. Još su tri utakmice do kraja osmine finala. Prva nas najviše zanima jer će pobjednik ogleda Brazil – Južna Koreja biti naš suparnik 9. prosinca od 16 sati u borbi za polufinale.
Ta utakmica je večeras, a sutra Maroko – Španjolska, te Švicarska – Portugal.
Treći put smo prošli skupinu na SP-u. Prva dva puta smo otišli do medalje.
Malo je bilo hrvatskih navijača na tribinama, ali se na kraju dobro čulo što su poručili: Još jedan podvig, more pobjeda, vatrena momčad, uvijek bez poraza. Za Hrvatsku, za Lijepu našu, na pobjedu, idemo do kraja!!!
