DOMAGOJ PROLETA 'S pravom se mogu nadati novom pozivu izbornika!'

Za Portoriko je nastupio Isaiah Pineiro, koji je baš otišao u Sacramento Kingse. Bio je Gian Clavell, koji je u Estudiantesu. Dakle, dobri NBA i ACB igrači. To je košarka na vrhuncu. Nivo Svjetskog prvenstva. Osobno sam zadovoljan sa svojom igrom na turniru u Kini. Naravno, uvijek može bolje, ali sa svojim odrađenim poslom sam jako zadovoljan. Mislim kako sam objeručke ‘uhvatio’ priliku koja mi je pružena, priliku da igram za seniorsku reprezentaciju Hrvatske te se s pravom mogu nadati novom pozivu. Naravno, na meni je da radim još više te se iz dana u dan dokazujem – istaknuo je 21-godišnji košarkaš iz Mokošice.

Domagoj Proleta je nastupio na turniru u Kini u sastavu seniorske reprezentacije, koja je igrala u dosta izmjenjenom sastavu u odnosu na prethodne akcije. Naravno, bez igrača koji igraju u NBA-u te u najjačim europskim klubovima.

- Ekipa koja je bila u Kini je bila sastavljena najviše od igrača U20, koji smo bili nositelji reprezentacije koja je prošle godine osvojila srebro na Europskom prvenstvu. Gledajući što smo pokazali u Kini mogu reći kako smo napravili iskorak u svim segmentima igre, čak i fizički da se naviknemo na tu vrhunsku razinu seniorske košarke. Turnir u Kini je bio pokazatelj gdje je tko sa svojim košarkaškim znanjem i fizičkim stanjem.

Nema tko ne ističe kako je najteži prijelaz iz juniora u seniore. Koliko je težak taj skalin?

- Meni taj skalin nije ispao ogroman, velik, jer sam bio spreman na njega. Nekima, ako ćemo gledati i unatrag, taj skalin je bio prevelik. Nisu se uspjeli snaći. Nekima je pak trebalo nekoliko godina da se snađu. Osobno, ponavljam, meni nije trebalo puno.

Domagoj je do ljeta 2013. nosio dres mlađih uzrasta Košarkaškog kluba Dubrovnik. U ljeto 2012. godine prvi put je igrao u dresu s državnim grbom, i to za reprezentaciju do 14 godina, a od ljeta 2013. dres Dubrovnika zamijenio je dresom mlađih uzrasta Real Madrida u kojem je osvojio Euroligu za igrače do 18 godina, te postao drugi košarkaš, koji je ponikao u Gospinom polju, a koji je u tome uspio. Prvi je bio Mario Hezonja, koji je u juniorskoj Euroligi slavio sa Zagrebom 2011. godine.

- Real Madrid je tema gotovo na svakim pripremama, turnirima. Koliko god ih znam i koliko god sam im pričao o tome i dalje je tako. Kako je na tom organizacijskom nivou i kakva je košarka na toj razini? – to ih najviše zanima. Pokušavam prijateljima, suigračima, dočarati riječima koliko se treba raditi da bi se došlo do tog nivoa.

I kad znaš kako su tvoji suigrači radili, tj. kako rade u hrvatskim klubovima, nivo hrvatskih klubova, koliko je to blizu ili daleko od onoga što si doživio u Real Madridu?

- Iskreno, daleko smo od tog nivoa. Jedino je Cedevita mogla parirati uvjetima rada za najmlađe s obzirom na kompleks na Velesajmu. U struku, njezin rad, neću ulazit jer to ne znam. Međutim, nisam bio član Cedevite. Mogu reći kako je meni bilo u Realu. Evo, prvo ritam utakmica. Dvije utakmice tjedno najmanje, jedna s Realom ‘B’ te s juniorima, odnosno prije toga s kadetima. Već u kadetima, a pogotovo poslije s juniorima, nas su navikavali na jedan vrhunski nivo. U nas, izuzev klubova iz Zagreba, mlađi uzrasti imaju jednu utakmicu tjedno, a to je malo. U Realu su nam znali stavljati i treću utakmicu u jednom tjednu samo da bi imali još više prilike stjecati iskustvo, imali što se ono reče što više utakmica u ‘nogama’, da kroz te utakmice se naučiš nositi s pritiskom. To u Hrvatskoj nema i zbog toga nisam sretan. Sjećam se kad sam znao po mjesec dana trenirati u Dubrovniku i čekati kad ćemo otići negdje i odigrati jednu utakmicu, a znaju svi da je ovo podneblje takvo da se talenti rađaju gotovo svaki dan.

Proleta je prošlu sezonu igrao za Zabok. Prethodno za Zagreb. Ostaje li u Zaboku ili će promijeniti dres?

- Čekam gdje ću i što ću iduće sezone. Ima opcija povratka u Španjolsku, ima i za ostanak u Hrvatskoj. Vidjet ću.

Kakve su bile dvije sezone u Hrvatskoj ligi?

- Prvu godinu u dresu Zagreba sam što se tiče utakmica dobio puno, igrao sam dosta. Nažalost, loša financijska situacija, koja je vrlo brzo rezultirala gašenjem kluba, bila je razlogom da nismo radili onoliko koliko sam želio i koliko sam naučio raditi u Real Madridu. Nisam u Trnsko došao zbog novaca, da se obogatim, već sam došao da igram i stasam. Kad sam dolazio jedan od razloga je bio što je Zagreb vodio trener Danijel Jusup. Međutim, on je otišao nedugo nakon mog dolaska, a s njim sam radio dosta i individualno. Nakon odlaska Jusupa momčad je preuzeo bivši igrač Nikola Garma, koji je radio najbolje što zna. Bila je to momčad nas juniora te samo jednog seniora, Ante Krapića. Statistički sam bio najbolji mladi igrač Hrvatske lige. Sa skoro 13 koševa u prosjeku. Nažalost, nakon gašenja Zagreba tu drugi sezonu u Hrvatskoj, ovu prošlu sezonu, proveo sam u Zaboku. Bila je to stepenica više u odnosu na Zagreb. Zabok je stabilan klub. Dosta dobrih igrača je igralo za Zabok. Međutim, taj sustav igre meni nije odgovarao. Nedostatak visokih igrača rezultirao ja da se mene guralo na moju neprirodnu poziciju – peticu, centra, a ja sam četvorka i to sam igrao u Realu. Do izražaja je dolazio moj šut. U Realu su radili od mene igrača tipa Mirze Teletovića, Nikole Mirotića, i onda dođem u Hrvatsku i od mene se radi teškog centra što meni ne odgovara. Kad pričamo što i kako dalje, iskreno, možda bi više volio otići opet vanka. Imam sportsko državljanstvo te nisam stranac u Španjolskoj. Imao sam poziva iz nekih španjolskih klubova iz nižih liga te obećanja kako ću dosta igrati. Vidjet ćemo, ali ne isključujem ostanak u Hrvatskoj. Što više, najbolje je stasati kod kuće, pokazati se te tek onda otići vanka. Primjer Srbije. Njihovi najbolji mladi igrači odrastaju u njihovim klubovima. Primjer Vanje Marinkovića. Stasao je u Partizanu te s 23 godine otišao u Valenciju. U nas moraš otići sa 14 godina vanka da bi možda uspio. Naravno, postoje pozitivni primjeri i u nas. Naprimjer Kruno Simon koji je igrao do 27 godine za Zagreb te tek tad otišao vanka i prošle sezone igrao s Efesom finale Eurolige protiv CSKA. Međutim, takvih primjera je dosta, dosta manje nego u Srbiji s obzirom da se s njom uspoređujemo i želimo imati rezultate kakve ona ima.

Hvale mnogi Proletu nakon nastupa u Kini.

- Nisam pogriješio što sam se vratio u Hrvatsku i igrao za Zagreb i Zabok protekle dvije sezone. To potvrđuje ono što sam pokazao u Kini. Evo, Olimpio Cipriano, 37-godišnji košarkaš Angole, pozvao je našeg Bruna Rebića na recepciji te se raspitivao o nama uoči te zadnje utakmice turnira u kojoj smo bili suparnici. Gledao je naše nastupe protiv Portorika i Kine. Rekao je, kasnije mi je prenio Rebić, kako mu se sviđa igrač s brojem 0 (Uljarević), zatim igrač s brojem 10 te je pokazao na mene. Lijepo je čuti o tako jednog iskusnog igrača pohvalu. Inače, našim suparnicima u Kini, a sve tri reprezentacije su sudionice SP-a, utakmice na turniru nedaleko od Šangaja su bile u sklopu završnih priprema za SP, koje se održava u Kini. Dakle, nastupili su u najjačim sastavima i ovo su im završne pripreme te smo imali baš pravu priliku igrajući protiv takvih reprezentacija vidjeti gdje smo i što smo. Ja kao mladi igrač, ima 21 godinu, sam zadovoljan. Statistika to potvrđuje. Bio sam drugi strijelac reprezentacije. Dok sam bio u igri ekipa je bila u plusu. To mi je jako drago. Inače, turnir u Kini je bio sjajno organiziran. Sve na vrhunskom nivou. Utakmice smo igrali pred punom dvoranom, dakle, pred 4-5 tisuća ljudi što je također za većinu bilo nešto novo. Meni ne. Dok sam igrao za mlađe uzraste Reala znao sam igrati pred gotovo tisuću ljudi utakmicu u kojoj smo igrali protiv slabog protivnika kojeg smo znali dobiti s 50 koševa razlike. Finale juniorske Eurolige, kad smo osvojili naslov, igrali smo pred 5,6 tisuća ljudi. Sjećam se, nakon tog finala je predsjednik Reala Florentino Perez ušao u svlačionicu te nam rekao: ‘Momci, čestitam. Birajte poklon’. Te sezone smo sve bili osvojili s juniorskom momčadi, a uz to i prvo mjesto s Realom ‘B’ u Četvrtoj španjolskoj ligi. Struka Reala je ocijenila da za razvoj mladih igrača je dovoljna Četvrta liga dok Barcelona ‘B’ ima ekipu u Drugoj španjolskoj ligi, a kad pogledate zadnjih deset sezona puno, puno više je Real ‘izbacio’ igrača nego Barcelona.

Njegov brat Marko je također košarkaš. Uvijek ističe: Marko je moj uzor!

- Da. Marko je od mene stariji četiri godine. On je krivac što sam u košarci. Inače, Marko je također igrao za mlađe uzrasne kategorije hrvatske reprezentacije. Bio je čak prvak Europe 2012. s reprezentacijom do 18 godina. Naučio me je kako nema odmora ako želiš uspjeti, pogotovo ne u ovim godinama. Marko to zna. Dosta toga je prošao. Vidio kako drugi rade. Znate, dijelio je svlačionicu između ostalog i s Darijom Šarićem. Inače, čim je sezona završila ja sam nastavio raditi i nakon tri mjeseca rada ovog ljeta dobio sam za poziv izbornika reprezentacije. Zamislite da sam odmarao mjesec dana i dočekao taj poziv. Zato kad su drugi na odmoru, ja sam na aktivnom odmoru. Znate, jutro nakon što sam se vratio iz Kine bio sam u dvorani. Ništa naporno nisam radio. Šutirao sam, ali sam odradio trening. Drugačije ne ide. Drugi put do uspjeha ne postoji.