Ne umiru oni koje nastavljamo voljeti i kojih se sjećamo. Oni tiho i neprimjetno izranjaju iz neke riječi, nekog lica, prostora, prizora, zvuka. I premda su bol i praznina neizrecivi, a dio nas samih umro je s Marijevim odlaskom, zahvalni smo svim Marijevim istinskim prijateljima i kolegama na ljubavi, podršci i ohrabrenju.
Dragi članovi benda Crne udovice, dragi kolege iz HEP-a, dragi prijatelji, hvala! Uz vas je bilo lakše boriti se. Mario nastavlja biti ovdje dok god ga pamtimo i volimo. Jer "ima ljudi koje osjećamo duboko u sebi. Zbog njihovih boli patimo, zbog njihovih radosti bivamo vedri, njihove dvojbe i nas razdiru, njihova odlučnost i nas čini smjelijima."
Takav je bio naš Mario.
Obitelj Đanić
1510/35778