StoryEditor
ZabavaBARBARA LONČARIĆ LUČIĆ NA SJEVERU NORVEŠKE

POLARNA SVJETLOST, FJORDOVI I SOBOVI Tromsø vas lako zavede, i ja sam se zaljubila!

Piše Gloria.hr
19. siječnja 2020. - 17:15
"Kad sam lani sa suprugom bila na sjeveru Norveške iznad Arktičkog kruga, ti su mi se krajolici toliko svidjeli da sam se morala vratiti. Ovaj put posjetila sam grad Tromsø, za koji kažu da je jedno od najboljih mjesta na svijetu za promatranje polarne svjetlosti. Najbolje se vidi od kraja rujna do ožujka, no to nije jedini razlog za posjet sjeveru Norveške u zimsko doba. Od studenog do siječnja uz obalu prolaze kitovi ubojice i grbavi kitovi, koji iz sjevernih mora migriraju prema Karibima, a na kopnu se pak stada sobova iz gorja sele u nizinske krajeve. Preko zime iz Dubrovnika nema mnogo letova za destinacije iz kojih postoji izravna veza za Tromsø. Prijateljica Danijela i ja putovale smo preko Londona." - započinje priču Dubrovkinja Barbara Lončarić Lučić, inače turistička vodičica, o gradu na sjeveru Norveške u kojeg se na prvi pogled zaljubila i otad mu se vraća.

BRODSKA PRAVILA
"Stigli smo u Tromsø u večernjim satima, prijavile se u hotel i već u 21 sat krenule na izlet katamaranom na promatranje polarnog svjetla. Ono se, naime, bolje vidi ako se maknete iz grada, što dalje od umjetnog svjetla, pa je najbolje otići na morsku pučinu. Katamaran je bio velik, za 12 putnika. Osim nas dvije, na izlet su išla dva para iz Engleske te jedan par iz Čilea. Prije polaska objasnili su nam kako se treba ponašati na brodu i dali nam termalno odijelo. U gradu je tada temperatura bila dva stupnja iznad nule, no na pučini je bilo mnogo hladnije pa nam je specijalno odijelo bilo itekako korisno. Iz Tromsa smo krenuli do obližnjeg fjorda i nakon sat i pol vožnje ugledali polarnu svjetlost. Nažalost, iako je nebo bilo vedro, aurora borealis je na ljestvici intenziteta od nula do devet bila dosta nisko, na dvojci, pa smo mogli vidjeti samo jedan njezin dugi trak. Dok smo je mi fotografirali, naši domaćini su u brodskoj kuhinji pripremali večeru: tradicionalnu riblju juhu od lososa, krumpira, mrkve, luka, tabasca i vrhnja za kuhanje. Budući da smo promrzle na otvorenom, topla juha dobro nas je ugrijala. Nakon povratka u Tromsø bile smo umorne od puta i odmah otišle spavati."
Idući dan ujutro žičarom Fjellheisen popele smo se na 420 metara visoko brdo iznad grada s kojeg se pruža fantastičan pogled na cijeli Tromsø. Grad je smješten na otoku i povezan je mostovima s drugim otocima. Na “našoj” je strani poslovni i turistički centar, a drugi dio grada je stambeni.
Ručale smo u fantastičnom restoranu Emmas Drømmekjøkken (u prijevodu Emmina kuhinja iz snova) gdje nas je vlasnica nagovorila da kušamo jelo koje je kod njih na meniju najdulje, već dvadeset godina - ribu pečenu s krušnim mrvicama, koja se poslužuje sa salatom od mrkve i kuhanim krumpirom.

FARMA SOBOVA
Navečer smo autobusom otišle na izlet na farmu sobova, udaljenu pola sata vožnje od središta grada. Na farmi je više od 300 sobova, a za njih se brine jedna Sami obitelj koja ih preko zime iz gorja dovodi u dolinu, štiti ih od predatora - i pokazuje turistima. Doživljaj počinje hranjenjem sobova, nastavlja se vožnjom na saonicama koje oni vuku te završava večerom u tradicionalnom šatoru te predavanjem o narodu Sami i njihovoj kulturi. Na izletu smo upoznale jednu mladu Amerikanku s kojom smo nakon povratka u grad otišle na piće u bar Bardus, za koji su nam rekli da je jedan od najboljih u gradu. Većina gostiju uredila se za večernji subotnji izlazak, a mi smo došle u skijaškim odijelima, no to nas nije smetalo.
Sljedećeg dana u devet ujutro već smo bile u luci. Ukrcale smo se na hidrogliser Aurora Borealis i dva sata plovile do sela Skjervøy iz kojeg se često mogu vidjeti kitovi ubojice i grbavi kitovi. Pejzaže koje putem vidite ne može dočarati nijedna fotografija, oni se naprosto moraju doživjeti. Predvečer smo pošli u kupnju suvenira: vunenih čarapa i rukavica, plišanih sobova, magneta s motivima aurore borealis... Naš zadnji dan Danijela je otišla na vožnju saonicama koje vuku psi. Kombijem se vozila do farme na otoku Kvaløya, udaljene sat vremena vožnje od Tromsa, na kojoj živi oko 130 haskija. Ondje je naučila upravljati saonicama, a kad se vratila, rekla je da joj je to bio najljepši izlet ikada.
Navečer sam se pozdravila s meni najdražim mjestom na svijetu i potom smo odletjele u London. Tromsø, vidimo se iduće godine!"
Dobro je znati
Izlet s psećom zapregom stoji 1500 kn, obrok u restoranu Emmas Drømmekjøkken platili smo 170 kn, čašu vina u baru Bardus 90 kn, a vožnju žičarom Fjellheisen u oba smjera 250 kn.

ZONA SUMRAKA
Dan u prosincu u prosjeku traje dva i pol sata, otprilike od 11 do 13.30, no svjetlo ni tada nije jako, nego je poput sumraka kod nas.

HOTELI
Koji god odaberete, nećete pogriješiti. Standard je vrlo visok i svi su dobri.

TERMALNO ODIJELO
Ne trebate se bojati zime. Na svakom izletu na kojem se dulje ostaje na otvorenom dobit ćete termalno odijelo.

Izdvojeno