Novi prilog sveprisutnom pokretu za ženka prava prilično neočekivano stiže u aktualnoj verziji 'Nevidljivog čovjeka'. Znanstvenofantastična horor drama nastala prema istoimenom književnom predlošku H.G. Wellsa, britanskog autora s kraja 19. stoljeća, odvodi nas u modernu Kaliforniju gdje nerealizirana arhitektica Cecilia (Elisabeth Moss,'Sluškinjina priča') bježi od ljubavnika zlostavljača.
Emocionalno skrhana i preplavljena simptomima PTSP-a, spas traži od sestre i dugogodišnjeg prijatelja, no uzalud. Njezin bivši partner Adrian (Oliver Jackson-Cohen), inače optičarski geek, počinje je osvetnički proganjati, koristeći se nevidljivošću kao glavnim alatom za teroriziranje žrtve.
Za razliku od stripa i ranijeg filmskog uprizorenja iz 1930-tih, u najnovijem djelu redatelja Leigha Whannella (franšiza 'Slagalica strave') Nevidljivi čovjek tek je sporedan lik. Zbog svoje rijetke sposobnosti 'mimikrije' u kadru je fizički prisutan u milisekundama, uglavnom kad ga glavna junakinja zalije Jupolom ili pospe brašnom.
I upravo je ta Adrianova 'izočnost' glavni generator neugode kakva hrani svaki dobar film strave. A u epicentru neugode koprca se Cecilia koja se bori na više frontova.
Osim što se suprotstavlja nadmoćnom neprijatelju, ona svoje bližnje i organe reda još mora uvjeriti da nije skrenula pameću. Ukratko, Cecilia je još jedna u nizu heroina koje ne daju na sebe. No to čini mnogo uvjerljivije od brojnih 'nabildanih' ženskih likova iz različitih žanrova.
Njezino oružje nisu ni supermoći ni dopadljiva ženstvenost, već čisti intelekt koji gura naprijed. Ključnog antagonista zapravo upoznajemo kroz Cecilijine mentalne projekcije, što dohranjuje napetost i potvrđuje umješnost glavne glumice na kojoj je sav fokus radnje.
Naizgled krhka i pomalo neugledna, Moss je žena raskošnog talenta koji podnosi teret i najvećih profesionalnih izazova. Jedan takav svakako je rola u ovom hororu čiji je ugođaj besprijekoran, sav stiješnjen i komoran, no scenaristički mu se ima što zamjeriti.
Osobito u završnoj trećini, gdje prvotni učinak suspensea slabi, a počinju se pojavljivati logičke pukotine. Jedna od takvih svakako je epizoda s Adrianovim frustriranim bratom koji bespotrebno stvara konfuziju. Na sreću, odlična izvedba Moss zasjenila je sve slabosti, a pomogao je i nekonvencionalan pristup odavno 'pročitanoj' temi superiorne nevidljivosti kod čovjeka.