StoryEditor
ZabavaDUBROVKINJE U ZAGREBU |

MARITA BONAČIĆ I KRISTINA POLJANIĆ U našem ‘Đardinu‘ biljke i ljudi rastu zajedno u oazi dobrote

Piše Lorita Vierda
22. studenog 2020. - 09:14
Marita Bonačić i Kristina Poljanić u ĐardinuNikola Zelmanović
Kad i kako je došlo do Đardina, i je li od početka bio koncipiran kao ideja koja se širi, ne samo kao obična cvjećarnica?

Na početku je Đardin zamišljen kao platforma biljkoholika i onih koji će to tek postati. Ideja je naime nastala dok nije postojala lokacija. Kristina voli i prakticira organsko vrtlarenje u kojem sam ja tek zaneseni amater - zajedno smo idilično zamislile krov zgrade na kojem bismo napravile malu gradsku oazu vrtlarenja, u kvartu gdje obje živimo, i gdje bismo za početak susjede poučavale, a onda bi sve prerasno u klub zaljubljenika u zelenilo.
Onda smo logičnim putem apetite i želje usmjerile u pametnije i pragmatičnije rješenje u kojem je i ta naša osnovna ideja mogla preživjeti i postati više od same altruistične želje za dobrosusjedskom zajednicom.



Kompanija koja stoji iza Đardina je Klis d.o.o. - obiteljski posao Kristininog supruga. Da smo išle tom linijom brže bi došle barem do “cvjećarnice”, ali vjerujemo da je ovaj put utabao održiviju stazu, napravio ogromnu dodanu vrijednost i zapravo oplemenio i Klis.

Mi zbog tog procesa Kristina i ja se međusobno iz šale zovemo “cvjećarice”, ali zapravo ni projekt ni prostor ne percipiramo kao cvjećarnicu, iako je opisno točno – Đardin jest prostor na kojem se može kupiti cvijeće, ali je za razliku od drugih sličnih prostora i više od toga – on je mjesto za konzultacije i najam biljaka, a uz to i hotel za biljke. Tu već sada možete prolistati knjigu i dobiti čaj, a uskoro sudjelovati i na različitim radionicama.

Produkt dizajnerica s rukama u zemlji - jeste li ikad mislili da ćete se, uz svoje izvorno zvanje, baviti i nečime što dosta odskače od toga?

Biljke sam zavoljela kroz svoj posao. Nema interijera, a ni settinga, koji stiliziranje adekvatnim biljnim dekorom - bilo buketom ili biljkom ne oživi i kompletira. Upravo to me i približilo Kristini i otvorilo nam zajedničke teme. Htjela sam naučiti sve što ona zna. Učit ću još neko vrijeme.

U projektu smo partnerice, ali moja je profesionalna uloga bila osmisliti projekt kroz dizajn - od verbalnog i vizualnog identiteta, brendinga, sistema usluga, pakiranja, interijera, sistema izlaganja, osmišljavanja ponude, komunikacije, traženja inovativnih proizvoda i suradnji.. i onda sve to održavati na visokoj razini na kojoj je bilo u samoj ideji. Stoga, zapravo nisam (bar ne još) službeno s rukama u zemlji - i dalje nisam toliko vješta da bi mogla baš to raditi za život. Doduše, u stanu već sad imamo zavidnu kolekciju biljaka koje pomno biram, a zajedno sa suprugom i sinom mazim i pazim - tu smo s rukama u zemlji i učimo na pokušajima i pogreškama.



Radionice, presađivanje, upute, najam živih biljaka i održivost, sve upakirano u lijepa dizajnerska rješenja i na koncu hotel za biljke - jesam li propustila još što što ste ponudile u Đardinu? Kako ljudi reagiraju na sve u čemu im možete pomoći, jesu li još uvijek koncentrirani na ono 'daj buket za 100 kuna i nek bude pet ruža', ili su skloniji onome što im vi možete dati? Mijenja li se svijest u Hrvata, znaju li da su se vremena promijenila?


Uvijek sam stava da publiku treba “odgajati” ponudom. I to je premisa svih mojih dizajnerskih projekata, kada govorimo o total dizajnu gdje dizajner to može kontrolirati, tako i ovog. Pokretač industrije nije praćenje potražnje i trenutne svijesti potrošača nego stvaranje novih proizvoda i usluga. Sve ostalo je kratkog vijeka i neodrživo.

Koliko su tražena uređenja interijera biljkama?

Iznenađujuće su tražena. U prvim tjednima ovog projekta recipročno su rasli prodaja u dućanu i upiti za projektiranja. Ljudi biljkama zaokružuju životne prostore i postaju svjesniji da im to na neki način podiže kvalitetu života.

Sjećam se nekog predstavljanja na tjednu dizajna u Milanu, kako mi kažu 'dizajnerskog oscara' koji vam je otišao u ruke? Bez obzira na moje neznanje - malo mi objasnite što je to točno bilo i o tome što vam je nagrada značila, zapravo je li vas 'pogurala' na neki način u smislu-da, to je to što želim i dalje raditi?

“Dizajnerski Oscar” je nagrada Red Dot i to je bilo 2011. u Berlinu. Bila sam mlada i na početu karijere i značilo mi je cijeli svijet. Dizajn obožavam i dizajn me formirao i to ne samo na profesionalnoj razini. Na njega, bez patetike, oduvijek gledam kao svoj poziv, a ne samo posao.

image
Marita Bonačić i Kristina Poljanić otvorile hotel za biljke Đardin, Moskar


Gostovali smo 2018. u Milanu s drugim tipom projekta, nismo nagrađeni, samo smo dobili puno medijske pažnje jer smo imali vizualno jako atraktivan projekt. Pokušali smo s kolekcijom namještaja, što je potpuno logičan slijed, ali hrvatski uvjeti tržišta i želja da od svog posla plaćamo mjesečne račune, a ne živimo u isčekivanju, taj ke projekt nekako gurnula u drugi plan.

Na čemu sad radite, osim u i oko Đardina? Pretpostavljam da se u vašem poslu nekako isprepliću projekti?Imate li neke planove, san, želju raditi na nečemu ili pak s nekim?

Što se tiče dizajna, smanjila sam brojnost projekata jer su mi u ovoj fazi karijere ključni suradnici. Odlično slažem s Kristinom jer kod nje nema da nema i nema da se ne može. I nema što se ne radi. Opseg posla i života je narastao, stoga sam morala prestati biti “one man bend” i zato sam se fokusirala na izgradnju dizajn Studija Mater. On je već i na Đardinu ostvario suradnju s dvije sjajne mlade dizajnerice Čotić/Bertina. Presretna sam što ima mlađih i boljih koji misle da mogu nešto naučiti od mene, a ja nastavljam raditi još više. To je valjda urođeno (pozdrav roditeljima!).



Trenutno sam i na početku procesa ostvarenja snova i želja - upisala sam studij Psihologije tj. kognitivne neuroznanosti. Ponovno sam brucošica i to mi popunjava svo vrijeme za hobije i rekreaciju, ali me ispunjava i kompletira.

Inspiracija - što je to kod vas? Imate li neki primjer kad vas recimo nekako 'nije htjelo', kad se niste mogli recimo zbrojiti oko nekog projekta, u smislu nedostatka inspiracije, motiva, prepreka možda koje klijenti pred vas postavljaju i slično?


Mene inspiracija uvijek hoće, to je moja supermoć. Ipak, projekti, klijenti i tržište su različiti i nije se lagano svima prilagoditi. Na kraju su svi sretni i zadovoljni - ali treba doći do kraja.
Dok sam bila mlađa i nesigurnija lakše sam popuštala i vjerojatno bila lakša za suradnje, ali me koštalo puno suza i znoja. Dizajn je lijep posao, ali odgovoran i često stresan zbog opsega u kojem sam ga odabrala raditi i u kojem nema prostora za prosječnost.

Kako funkcioniraju dvije Dubrovkinje u Đardinu? Što je koja preuzela na sebe? Oko čega se ne slažete ili se ne petljate jedna drugoj u posao?

Mi smo potpuno različite i sjajno se slažemo! Možda baš zato. Ona ne zna ono što ja znam i obrnuto, stoga nemamo izbora nego jedna drugoj u potpunosti vjerovati. A što leži na povjerenju, dugo traje.

Došao je set strožih mjera kako su krenuli sve će nas u zatvor potrpat:). Je li vama u ovoj godini svanulo ili se smrknulo oko posla, projekata i mislite li da će vam ipak nekako sve funkcionirati bez obzira na to što se u idućim mjesecima događalo?

Što se tiče Đardina, nema straha - ljudi su nas sada upoznali i već se zaljubili, imamo sjajan web shop kojem ćemo - ukoliko dođe do zatvaranja dućana - posvetiti još i više pažnje nego dosad, imamo društene mreže gdje odlično komuniciramo s kupcima i interesantima i za koje ćemo i dalje stvarati zanimljiv sadržaj. Iskoristit ćemo sve prednosti u manama ovog vremena. Krize su prilike, a naša je filozofija kako ljudi moraju ostati hidrirani i prizemljeni. To nas vodi.



Dolazite iz obitelji stomatologa, i sestra je koliko sam shvatila nastavila roditeljskim stopama,jeste li ikad razmišljali o
stomatologiji, za ozbiljno, ili vam je dizajn oduvijek bio broj jedan? Što vam kaže obitelj na sve ove lijepe stvari koje tako uspješno radite? Kako se organizira dan, imate li vremena za ljenčarit doma?


U srednjoškolskom periodu kad se odlučivalo i maštalo što želimo raditi nije mi dizajn bio broj jedan. Bila sam nekako presvestrana i raspršena tinejdžerica i odluka za Studij dizajna dogodila mi se preko noći - pojma nisam imala o tome. Doslovno sam listala priručnik za upise i intuitivno mi se svidio naslov i činjenica koliko je prestižno i teško upisati taj studij pa sam si postavila izazov. Onda nisam u potpunosti uspjela iz prve pa mi je bio još veći izazov. U toj “slušačkoj” godini zaljubila sam se u dizajn i sve ono što dizajn nosi i onda je postao broj jedan i broj jedini.

Obitelj me izuzetno podržava, doslovno mi zna biti i neugodno koliko me reklamiraju i pokazuju i pretjeruju, osobito sestra Anita. No, to obitelj radi i to je zapravo jako lijepo.

Ovaj studij Psihologije im i dalje nije jasan, ali znaju da je nešto ostalo od presvestrane Marite i to polako prihvaćaju.
Suprug je za 10! Ne dijeli uvijek u potpunosti moj entuzijazam, ali sve tolerira i u svemu pomaže - i zahvaljujući njemu sve i mogu.



Iako je biologinja, Kristini je ljubav prema organskom uzgoju i vrtlarenju odavno postala broj jedan, pa je ona i zapravo, priča Marita, zaslužna za sve u i oko Đardina:

- Kristina je srce ovog projekta, da nema nje i njezine sposobnosti da ideju provede u isplativ posao, Đardin bi živio kao prelijepa i pregenijalna ideja i čekao klijenta koji će mene ili nekog dizajnera sličnog razmišljanja poslušati od A do Ž. I to se u realnim okolnostima ne bi nikad dogodilo. Izuzetno je poslovna, pragmatična, hrabra, sposobna stvarati. Jako brzo uči i dijeli znanje, zato je stvarno moja idealna poslovna partnerica i odlična prijateljica.

Dizajnerski Oscar
Marita je osvojila nagradu za najbolji dizajn, onu koju zovu 'dizajnerski Oscar', a to je bila i lijepa potvrda - to je to što znam i volim.

-“Dizajnerski Oscar” je nagrada Red Dot i to je bilo 2011. u Berlinu. Bila sam mlada i na početu karijere i značilo mi je cijeli svijet. Dizajn obožavam i dizajn me formirao i to ne samo na profesionalnoj razini. Na njega, bez patetike, oduvijek gledam kao svoj poziv, a ne samo posao. Gostovali smo 2018. u Milanu s drugim tipom projekta, nismo nagrađeni, samo smo dobili puno medijske pažnje jer smo imali vizualno jako atraktivan projekt.

Pokušali smo s kolekcijom namještaja, što je potpuno logičan slijed, ali hrvatski uvjeti tržišta i želja da od svog posla plaćamo mjesečne račune, a ne živimo u isčekivanju, taj je projekt nekako gurnula u drugi plan."



 
loading...

Izdvojeno

22. studeni 2020 09:25