StoryEditor
ZabavaFONTANE, MAKETE, SLIKE |

JOZO VIOLIĆ IMA ZLATNE RUKE Električar iz Sustjepana izradio dvije minijature koje prikazuju Veliku Onofrijevu fontanu prije i poslije Velike trešnje

Piše Bruno Lucić
18. travnja 2020. - 16:45
Jozo Violić i njegovi radovi: Velika Onofrijeva fontana prije i poslije potresaLidija Tomašković
Kako se na kreativan način provode dani u vrijeme 'korone' pokazuje primjer umirovljenog električara i branitelja Joza Violića. U svom domu u Sustjepanu, gospar Jozo nedavno ja dovršio dvije minijature - Veliku Onofrijevu fontanu, jednu verziju prije, a drugu nakon Velike trešnje.

- Izradio sam prvu onako kako se pretpostavlja da je izgledala dok nije stradala u potresu 1667., a koju je radio Onofrio della Cava. Prvu sam radio jedno 35 dana, a ova druga je dosta lakša, jednostavnija za učiniti i trebalo mi je 113 i pol radnih sati. Prva je rađena samo od kamena jer je i originalna fontana bila samo od kamena, a druga je isto tako od kamena, samo što je ona kupola od cigle – tako sam je i ja učinio. Kad radim, volim raditi da sve bude kao i na originalu, objašnjava sugovornik.

image
Lidija Tomašković


Trebalo je napraviti i određene pripreme za taj pothvat.

- Pripremao sam se izraditi Veliku Onofrijevu fontanu prije potresa jer je ona bila baš zahtjevna za uraditi - za razliku od ovih drugih. Bila je najteža za napraviti! Dobro, donji dio je ostao kakav jest, ali gore je bio kameni vijenac, na njega dođe kamena kupola pa je oko kupole bilo 15 tuljaka i kučak, na kapeli je bila kamena školjka, iznad školjke je bilo osam zmajevih glava, iznad tih glava dođe još pet kamenih kaskada, a na vrhu je bio vodoskok. Fontana nakon potresa dosta je jednostavnija i lakša za uraditi nego ona prva, dole je ostalo 16 maskerona, stupovi i kupola, uspoređuje gospar Jozo.

No, nije se ovaj umirovljenik samo tako počeo baviti fontanama, svaka priča ima i svoju pozadinu, tako i ova.

image
Lidija Tomašković


- Inače radim makete brodova, ali pošto sam ih toliko nakupio da ih više nemam gdje stavljati, onda sam mislio raditi parne željeznice, ali tu mi je teško doći do slika i svih tih podataka jer ne volim raditi napamet, nego volim raditi sve do u detalja, kako jest. Kako sam s kamenom radio, to mi se svidjelo pa sam se odlučio raditi gradske fontane tako da sam napravio Malu Onofrijevu fontanu, pa sam napravio onu židovsku fontanu na Pilama, minijatura je 'pošla' u Francusku, potom sam radio onu fontanu koja je u klaustru u dominikanaca, imam i ovu koja je na placi i onu koja je u portu u Gradu, nabraja električar u mirovini te dodaje:

- Odlučio sam da ću napraviti sve fontane u Gradu, ostala je još jedna u parku na Pilama, a ima i ona na Brsaljama ispred restorana ”Dubravka”... Tako ću imati jednu kolekciju fontana. Onda ću raditi spomenike, spomenik Gunduliću je već u izradi... Moglo bi to sve skupa biti 'Grad u malome', poručuje.

image
Lidija Tomašković


Poslije toliko radova, stvarno bi bilo red napraviti i izložbu da se i drugi mogu diviti tom umijeću i osjećaju za detalje. Do sada svoje radove nije izlagao.

- Malo mi je teže to uraditi, mnogi mi govore da bih to trebao napraviti, ali se pitam gdje naći adekvatan prostor za učiniti izložbu brodova?! A drugo, tko bi uzeo brod da bi nosio?! Imam otprilike 40 brodova, a fontana imam šest, veli gospar Jozo.
Pored fontana i brodova, često uzima i kist u ruke.

- Radim slike, to mi je trebala biti profesija, ali nažalost nisam bio 'tatin sin'... (smijeh) Po mom ocu, umjetnost je bila 'penganje', govorio bi da tu 'nema kruha' pa sam završio zanat. Bio sam čak 1970. upisan u Školu primijenjenih umjetnosti u Splitu, kad sam završio osnovnu, ali mi otac nije dao da idem. Ipak, to je ostalo u meni, govori gospar Jozo sretan što se nakon svih tih godina umjetničke niti nikada nisu pokidale.

image
Lidija Tomašković


Otkriva i što mu je najveći izazov.

- Najteže mi je doći do vremena! (smijeh) Ja sam to inače volio, to sam znao i prije raditi, dobro, sad je malo oslabio i vid i godine su učinile svoje, znao sam prije po cijelu noć ostajati i raditi. To je ljubav prema tome, to je urezano u meni... Imam završiti još jednu maketu i onda ne bih više radio, najavljuje.

Međutim, rad na novoj maketi već je u punom jeku.

- Sad radim jedan ruski četverojarbolni bark, gledao bih ga na ljeto pripremiti pa da tijekom toplijih mjeseci mogu raditi konope jer treba vrućina, treba ljeto za raditi konope da se ne bi zimi opustili! Privukao me trup broda jer ima fenomenalnu, savršenu liniju trupa, a došao sam do podatka da je to rađeno u Engleskoj - Rusi su ga otkupili, kazuje gospar Jozo.

image
Helena Tomašković


Izvanredno stanje u koje je zahvatilo čitav svijet pa tako i Hrvatsku na neki način potiče na stvaranje. Krilatica 'ostani doma' u slučaju gospara Joza mogla bi glasiti ovako: 'ostani doma i čini kreativna čudesa'.

- Ova 'korona' mi je taman lijepo došla, uspio sam dovršiti fontanu! Baš sam nedavno rekao kako se može savladati borba protiv 'korone', iskoristio sam vrijeme. Nastavit ću dalje, gledat ću napraviti jš jednu židovsku fontanu s Pila, a najesen ću onu fontanu koja se nalazi na Brsaljama, ona je ipak malo zahtjevna za učiniti, pogotovo onaj kip koji je na vrhu, tu je ona ženska, onaj muški... Kad prođu vrućine, to ću krenuti jer mi smetaju vrućine, ne mogu po vrućinama raditi. Nadam se i nju napraviti, zaključuje gospar Jozo na kraju.

Nema sumnje da će ovaj radišni i talentirani umirovljenik, 'sustjepanski Onofrio della Cava', pronaći još vremena i motivacije te unatoč  'oluji korone' a uz pomoć jedara inspiracije, zaploviti u domišljate, opuštajuće i plodonosne umjetničke vode...
loading...

Izdvojeno

02. kolovoz 2020 22:15