Salurn i Escalo neizostavni su hit ovog ljeta u Korčuli. Dva Zagorca lako su se prilagodili dalmatinskoj klimi, a kako bi uživali u kupanju s njima u moru, kao i u jahanju, u Korčulu su ovog ljeta pristizali zaljubljenici u konje iz Dubrovnika, Pelješca, Hvara, Lastova, Metkovića kao i brojni turisti i influenceri. Glavni krivac za ovu korčulansku priču o jahanju je 33-godišnji Oroslavčanin Josip Knezić, fizioterapeut koji se može pohvaliti sa sedam godina iskustva u radu s hipoterapijom. Josip radi u centru Ritam s konjem u Stubičkim Toplicama gdje, osim Salurna i Escala, imaju još sedam konja. Veza Josipa i Korčule traje 11 godina kad je započeo s ponudom masiranja na otočnim plažama, a onda je došao na ideju kako povezati svoju dugogodišnju ljubav, konje, s otokom.
Zagorci na otoku
-U seoskom domaćinstvu Malta često smo znali svraćati na obrok, navečer bi ćakulali uz hranu i vino i kako to obično biva uz dobru spizu i piće, došli smo na ideju dovesti konje na Korčulu. U početku se ideja činila kompliciranom, no onda smo detaljno isplanirali projekt i shvatili da je izvediv. Konji su do Korčule došli u lipnju, u prikolici za konje, putovali smo po noći, 12 sati je trajao put, konji su bili jako strpljivi. Tamara i Braco iz seoskog domaćinstva Malta ponudili su nam svoje imanje na čemu sam im jako zahvalan, a nakon nekoga vremena i susjedi su ponudili dva, tri pašnjaka“, prisjetio se Josip ističući kako konji na Korčuli uživaju, 24 sata su vani, imaju nadstrešnice, sijeno, žitarice i voda su im uvijek dostupni, a imaju i skrovište. Ukratko, savršeni ljetni smještaj na krajnjem jugu Dalmacije, može li bolje? Čim su stigli, konji su izazvali veliki interes i pomutnju, Josip nam otkriva kako je bio i više nego iznenađen interesom Korčulana koji su odmah bukirali cijeli mjesec. Kako je vrijeme odmicalo, priča se proširila, a u Korčulu su počeli pristizati jahači iz svih djelova svijeta. Osim ljepota Korčule, zadivljujuću prirodu i srdačne bodule, oduševili su ih i konji, različiti i posebni, svaki na svoj način. Escalo je star 16 godina, nekada je bio u preponskom sportu, priča nam Josip, a u centar Ritam s konjima došao je prije tri godine. Escalo je kastrat, jako je miran, veliki, visoki konj smeđe boje koji je odmah osvojio srca publike i sad već ima i svoje fanove. Salurn je, pak, čistokrvni Haflinger, nazivaju ga i barbie konjem, manji je rastom i ima jako lijepu grivu. Salurn je još tinejdžer, ima tek sedam godina.
Osvajanje 'na prvu'
Horse riding Korčula nudi ture za jahače i nejahače, ali i one koji se profesionalno bave jahanjem. Na ture dolaze podjednako i djeca i odrasli, kaže Josip, a uz korisnike su uvijek ili on ili kolegica Dolores. Poštuju se svi propisi, svi jahači nose kacige, oanj tko prati turu drži povodac i kontrolira kretanje konja, nejahače obuče kako držati ravnotežu i držati uzde, a nastoje svakome pokazati hod, kas i galop. Ruta je kružna, a cijene pristupačne, ponuda za djecu sastoji se od 20 minuta jahanja i košta 100 kuna dok pola sata košta 150 kuna. Za odrasle i iskusnije, tu je tura od 45 minuta do sati i pol, ruta do mora je 300 kuna, a kupanje s konjima je 500 kuna. Kupanje s konjima teško je opisati riječima, ali upravo je to glavni motiv brojnih posjetitelja Horse ridinga Korčula.
-Kako vam dočarati kupanje s konjima, evo ne znam. Neki iskusniji jahači idu u more na konjima bez sedla, a konj ide u duboko, samo glava mu je vani, doslovno plivate s konjem. Kad smo ih prvi put odveli na kupanje, nisu bili oduševljeni, već drugi put su se opustili. Escalo voli dubinu i voli plivati, Salurn je malo mlađi pa ne ide u duboko. Na cijelom Jadranu možda je četiri ili pet lokacija na kojima možete plivati s konjima“, zaneseno objašnjava Josip.
Brojni upiti s otoka i poluotoka Josipu su stigli i za terapijsko jahanje, odnosno prema novoj terminologiji, za terapiju aktivnosti pomoću konja i hipoterapiju. No, za takvu ponudu potreba je puno veća logistika i infrastruktura. U prvom redu, treba oformiti tim, treba osoba koja će se brinuti o konjima i njihovom kondiciranju kao i terapeut s edukacijom iz područja hipoterapije. Treba i pristupna rampa, jahalište minimalno 20x40 metara kako bi jahanje bilo sigurno, a potrebni su i terapijski konji. Terapijski konj je kastrat ili kobila visine 150 metara u grebenu, mora imati određene karatekristike hoda, ne smije biti razdražljiv na djecu, vikanje, čupanje i vanjske utjecaje. Za djecu s ozbiljnim dijagnozama poput, recimo, cerebralne paralize, dobrobiti su nemjerljive, Josip je istaknuo trodimenzionalno gibanje zdjelice korisnika na konju koja simulira hod, a tijekom koje se impulski prenose u mozak koji pamti te pokrete. Zamislite djecu, priča Josip, koja ne hodaju, a tijekom hipoterapije naprave i pod dva kilometra!
Dobrobiti terapije
-Ima puno primjera dobrobiti hipoterapije, no na jedan se uvijek naježim. Imamo korisnika kojemu je preostalo tek dva posto vida, a na terenu jaše u hodu, kasu i galopu. To je primjer vrhunske rehabilitacije, jedna slijepa osoba kojoj su mogućnosti u stvarnome svijetu ograničene, tijekom jahanja se oslobađa i živi. Takve su mi priče inspiracija, motiviraju me za dalje“, priznaje nam Josip.
Osim terapijskog jahanja, Josip tvrdi kako je veliki interes i za školu jahanja na Korčuli. Moguće je organizirati jednu takvu školu na otoku, tvrdi, u suradnji s jedinicama lokalne samouprave ili s privatnim investitorom koji ima zemljište, no o tome još mora detaljno promisliti. Iako jahanje nije bezopasan sport, na Korčuli nije zabilježen niti jedan nezgodan pad. Jahanje nema ozbiljnih ozlijeda, objašnjava Josip, ali svatko u školi jahanja barem jednom padne s konja. Trudimo se da to bude u što kasnijoj fazi, zaključuje, kako bi pad bio tek simpatično sjećanje i smiješna anegdota.
Nakon turističke sezone, Escalo i Salurn vraćaju se u Stubičke Toplice, idu na dvotjedni godišnji odmor, veliku ispašu i opuštanje, a onda se vraćaju svojim svakodnevnim aktivnostima, školi jahanja, terenskom i terapijskom jahanju. Međutim, jedan je od njih na dobrom putu da postane Dalmatinac!
-Mlađi, Salurn, baš uživa i postaje pravi Dalmatinac, malo je usporen i opušten, ali ne želim ništa više reći da ne kažem nešto krivo“, otkriva nam Josip uz smijeh, a u Korčulu se vraća i dogodine i to, vrlo vjerojatno, s još više konja.