Bez prognoze vremena nezamisliva je svakodnevica modernog čovjeka. Stoga gotovo nevjerojatno zvuči podatak da je još 1862. prve prognostičare znanstvena zajednica smatrala fantastima, a žene zainteresirane za tehnologiju ponižavala.
O takvom paru neshvaćenih vizionara progovaraju 'Letači balonom' (The Aeronauts). Snimljen prema istinitoj priči u produkciji Amazon studija, film prati, i za današnja vremena, ludo hrabru nebesku letačicu Ameliji Wren(imenjakinja kasnije mitske pilotkinje Earhart) koja udružuje snage s meteorologom Jamesom Glaisherom.
Zajedničkim letom do stratosfere neobični su suputnici postigli visinski rekord i čovječanstvu donijeli nove spoznaje o vremenskim (ne)prilikama na nebu iznad Londona.
Likom Amelie, temeljenom na onodobnom stvarnom letaču balonom Henryu Coxwellu, pilotira darovita Engleskinja Felicity Jones. Njezina junakinja žena je ispred svog vremena, svjesna da do cilja kao 'vozačica' balona može doći samo ako poput cirkusantice zabavlja mase.
Amelia, odvažna i tehnički iznimno potkovana osoba s obiteljskom tragedijom susreće preuzetnog znanstvenika (Edward Redmayne, dobitnik Oscara za 'Teoriju svega' iz 2015.) tisućama kilometara iznad tla. Upućeni jedno na drugo, vidaju stvarne i emocionalne rane i uzgred iskušavaju krajnje granice izdržljivosti.
'Letači balonom' ostvarenje su koje slavi opstanak u neprijateljskom okruženju prijetećih kumulusa, visinskih oluja i leda – oni su i povijesna drama te mala psihološka studija o lovcima na dotad nedostižne fenomene. Interakcija glavnih glumaca uspostavlja se trenutačno, usporedo s vrtnjom kazaljki altimetra.
Ovo inače nije prvi združeni nastup tandema Jones-Redmayne, već su se susreli u biografskoj drami o Stephenu Hawkingu koja je Redmayneu osigurala zlatni kipić, a njegovoj partnerici međunarodnu afirmaciju.
Cjelini 'Letača balonom' donekle odmažu 'bondovski' nadrealne scene Amelijina ljuljanja na konopcu iznad nebeskog ambisa i veranja uz kupolu smrznutog balona, ali to valjda treba pripisati ekstremnim uvjetima koji traže ekstreman pristup. I 'padobranski' završetak filma nije osobito uvjerljiv, no nesavršenosti uzmiču pred moćnim visinskim vizualima.
Uspon kroz oblake, pogled odozgo na londonske minijature i let s 'pokazivačem' visine u realnom vremenu dosjetke su vrijedne pozornosti.
Šteta je što su Harperovi aeronauti zapeli u procjepu između artističkog filma i produkcijski preveć ambiciozne pustolovine jer zavređuju bolji plasman na filmskom nebu.