Dok je dubrovačka festivalska publika ovih dana na Lovrjencu gledala Magellijeva Hamleta, kino posjetitelji svjedočili su posve drugačijoj, a opet sličnoj, šekspirijanskoj priči u svijetu divljih zvijeri. Nakon što mu stric Scar u zavjeri smakne oca kralja, lavić Simba, ovdje bez asistencije očeva duha, mora povratiti ukradeno prijestolje.
Remake Kralja lavova, jednog od najpoznatijih Disneyevih animiranih klasika ikad, upravo krade gledateljima ljudske emocije, makar je potpuno lišen ljudskih likova. Redatelj Jon Favreau (Knjiga o džungli, 2016.) izostanak homo sapiensa vješto nadograđuje hiperrealističkom animacijom faune i digitalno stvorenim afričkim krajolicima, pri čemu 'tehnikalije' ni u jednom trenutku ne nadvisuju radnju.
Novi 'Kralj lavova' pravi je užitak za osjetilo vida, ali i sluha o kojem brine skladatelj Hans Zimmer, dobitnik Oscara za glazbu iz prethodnog 'Kralja' iz 1994.
Tko je gledao stariju crtanu verziju, prepoznat će ponavljajuću priču i u ovoj igranoj, gdje je naglašenija strahovlada uzurpatora Scara koji oku neugodne, ali jako ekspresivne hijene, koristi kao tjelesnu stražu. S druge strane, Simba ima dobroćudne saveznike koji su, dakako, i vizualno prijemčivi.
U četvrt stoljeća kinematografije, koliko je prošlo između dva nastavka iste storije, filmski svijet se stubokom promijenio, što u slučaju lavlje borbe za tron uopće nije loše. Naprotiv, zgodno je usporediti kako ista hamletovska priča funkcionira prvo u staromodno animiranom, a zatim i u sofisticiranom CGI okruženju kompjutorski generiranih slika.
Izvorne glasovne uloge likova novog filma odrađene su besprijekorno. Donald Glover uvjerljiv je Simba za nove naraštaje, baš kao i tandem bradavičasta svinja- simpatični merkat Seth Rogen (Pumbaa) i Billy Eichner (Timon). Tradicionalno pouzdano zvuči i bas Jamesa Earla Jonesa, dok Chiwetel Ejiofor kao zlotvor Scar jedini nije uspio nadmašiti 'animirani original' Jeremy Ironsa. Hrvatska publika ima alternativu u solidnoj sinkronizaciji (jednom od likova glas posuđuje i dubrovački Hamlet Frano Mašković), pa je izbor jezika i govornika svakome na volju.
Za kraj svakako treba preporučiti 'Kralja lavova' iz 2019. Iako tom aktualnom osvajaču box office Kilimanjara nedostaje ponešto čarolije originala, prednost mu je svakako inovativan pristup 'materiji' i razrađeniji scenarij koji potvrđuje da se nijedna dobra priča nikad nije do kraja ispričana.