Djevojka za sve
Kad je gledao kako radi na vodenim sportovima, priča Marin, shvatio je da nema toga što ova djevojka ne može. "A kako ona manovra sa svime, vjerujte mi, puno bolje nego bilo koji muški, ima smisla za sve, ja mislim da ona ama baš sve što nekome padne na pamet može brzinski naučiti" - priča Marin dok i drugi kolege unatoč tome što je krcato posla, svi klimaju i hvale je. Iako ima 24 godine, kaže kako je svugdje uredno pitaju osobnu kartu jer ne vjeruju da je punoljetna, pa je šok vozača koji dođu u vulkanizera i vide nju potpuno razumljiv. Emi dolazi iz grada Smoljan koji je i poznato europsko skijalište na jugoistoku Bugarske, pa je ono čime se bavi bilo i jedino logično. "Pa dolazim iz planine, i normalno da sam se odlučila postati ski instruktorica, a onda mi se nije bilo nimalo teško 'prebaciti' i na vodene sportove, ali i na sve drugo", priča Emi, ali sunce je sunce, što je jedan od glavnih razloga njezinog ostanka. "Vrijeme je još uvijek super, ali ne znam kako će mi biti dalje, ovo je prva godina da ću cijele godine biti ovdje, pitajte me kad zaredaju kišni dani..." - smije se Emi koja ne da dobro govori hrvatski, nego dobro naginje i dubrovačkom dijalektu. "Neđelja" je svaka druga, A je uspješno rastegnula i spojila s U pa 'živi u gruadu, u ulici Od Gaja'. Hrvatski je naučila lako, jer ne druži se sa strancima nego s domaćim svijetom, i u Cavtatu i u Gradu. Doduše još uvijek se upoznava s Gradom i ljudima. "U Cavtatu već odavno imam društvo, sad u Gradu ne poznam baš previše ljudi ali svatko mora promijeniti gume!" - i ako rad u vulkanizera nije najbrži način za upoznati ljude, onda ne znamo koji je. Vozači koji joj dođu za promjenu guma nekad se šokiraju, nekad se samo smijulje. "Pa čudno im je, obično svi u šoku prvo gledaju i tako. Neki dan je došao jedan čovjek i kad sam mu išla promijeniti gume on se prvo prekrstio. Onda je tiho pitao Marina - je li ovo ženska? Kad je on potvrdio, ovaj se opet prekrstio uz 'bože sačuvaj!'. Svako malo se okrenem, vidim njih pet - šest kako se čude i smijem se. Ali nije to meni ništa strašno, pa će se i oni naviknuti".
Nema stereotipa, sve je u glavi
Niz muškaraca koji stoje s autima u redu za vulkanizera sramežljivo pogledivaju prema Emi u nevjerici, ali ništa se ne bune. Emi je prije nekoliko dana odvozila i prilično napornu brdsku biciklističku utrku koja je okupila bicikliste na razini Dalmacije, i ostala četvrta - i tome se nitko nije začudio. Bavi se svime i svačime, nije joj dosadno, i ne samo da to govori, nego se i vidi da uživa. Iako su joj ruke gotovo uvijek crne. "A to... A sad su boju pustile rukavice. Ako nosim one od lateksa znoje mi se ruke pa tako ne mogu raditi, a ove druge puštaju boju. A crna sam, što ću (smijeh), stružem to kad završim s poslom i onda opet imam ženske ruke". Obitelj joj se, kaže, nije začudila novom poslu. "Ma oni su sretni ako je meni dobro, mislim da je sve što misle - ma samo nek' nije doma!", priča Emi koja će ove zime sigurno na obližnja skijališta, ali samo zbog zabave. Jer na poslu joj je odlično, jedina je djevojka pa je kolege drže kao kap vode na dlanu. "Ma dobri su k'o kruh, svi paze na mene, čuvaju me, stvarno imam super ekipu". Ne pada Emi na stereotipe o ženama, za nju je to smiješno. "To što radim u vulkanizera nije ništa čudno, posao je to kao i svaki drugi, sve je u glavi. Ako sebi to tako postaviš onda je sve lako i ništa nije neobično. Ako samo kukaš kako je teško, kako to nije za žensku, onda će ti sve biti teško raditi u životu. A ja nisam takva". Usput je 'riješila' nekoliko vozila i nekoliko setova guma koje podiže kao od šale, s alatima barata kao da to oduvijek radi, i usput pita svakoga hoće li popiti kavu s aparata. Jednostavnost ove djevojke upravo je začuđujuća, i pravi je primjer kako bismo svi mi trebali gledati na svijet oko nas. Ništa nije nemoguće, i sve je onako kako sam postaviš. Jedino oko čega se Emi 'rastapa' jest Dubrovnik, i podsjeća nas na ono što mi često zaboravimo. "Ne znam znate li na kakvom prekrasnom mjestu živite, koliko je ovo sve oko vas lijepo, koliko vam je dobro... Ovo je divno mjesto za život, stvarno morate bit' sretni što ovdje živite..."