Bridget Jones se sa svojim dnevnikom prvi put na velikom platnu pojavila 2001. na valu rastućeg girl power pokreta, otprilike u isto vrijeme kad i slobodoumna fikcionalna kolumnistica Carrie Bradshaw.
Obje su ustrajno tragale za ljubavlju, no za razliku od medijske kolegice Njujorčanke, Engleskinja Jones uvijek je bila prizemljenija, manje glamurozna, a mnogo spremnija priznati svoje nesavršenosti i prigrliti ulogu luzerice. Glumica Renée Zellweger i njezina junakinja iz opusa Helen Fielding postojano nose godine. Od tridesetogodišnjakinje s početka serijala koji je dobio nastavke 2004. (Bridget Jones: Na rubu pameti) i 2016. (Beba Bridget Jones), Bridget je dogurala do ranih pedesetih kao udovica i samohrana majka dvoje osnovaca.
Kako svako životno razdoblje nosi svoje izazove, tako je i u novoj valentinovskoj romantičnoj komediji u ‘Bridget Jones: Luda za njim‘, glavna junakinja naglavačke upala u žrvanj zrelih godina. A starenje neizbježno otvara i vječna pitanja – ustati ili odustati, pokrenuti se ili pustiti da te svakodnevica odvalja prema mirovini i smiraju života. Kad je Bridget posrijedi, čak i oni koji nisu ljubitelji serijala znaju što će ona odabrati, a najnoviji film to i podcrtava žarkim markerom.
Redatelj Michael Morris, stasao u televizijskom mediju na američkim serijama i filmovima (Kuća karata, Propovjednik, The Slap) četvrtom nastavku umješno dolijeva intimistički ugođaj. Unatoč protoku godina o kojemu kod Zellweger svjedoče pokoji dermalni filer na obrazima i zategnute bore oko očiju, njezin je lik i dalje je ista ona zaigrana velika djevojčica u kaosu života, na momente luckasta do boli, a opet prijemčiva toliko da štiti film od potonuća u monotoniju.
Za glumicu je Bridget alter ego koji će nadživjeti franšizu jednom kad umine. Navodno bi se to trebalo dogoditi s ovim nastavkom, no nikad ne reci nikad.
Do konačne odluke, vrijedi se pozabaviti ‘četvrticom‘ kojoj možda nedostaje originalnosti s početaka tetralogije, ali je zato emocija napretek i, što je najvažnije, nisu isprovocirane samo da bi podilazile publici. Bridgetin žal za stradalim suprugom Markom Darcyem (cameo Colina Firtha) dirljivo je suspregnut i jasno komunicira poruku o blagotvornosti sjećanja na naše najbliže.
Uloge živućih muškaraca iz junakinjine bliže okolice ponešto su arhetipske, ali s dovoljno živosti da ne ostanu samo skice za portret. Posebne pohvale na tom planu zavređuje veteran Hugh Grant koji svom epizodistu i povratniku iz ranijih nastavaka Danielu Cleaveru udahnjuje dašak samoironije koja plijeni.
Chiwetel Ejiofor (Amistad, serija ‘Čovjek koji je pao na Zemlju‘) s iznimnom suptilnošću glumi Scotta Wallakera, učitelja Bridgetine djece, povučenog čovjeka na prekretnici i junakinjinu srodnu dušu. Mladi Londonac Leo Woodall bez respekta se umiješao među seniore i na set donio svježinu kakvu nije bila za očekivati s obzirom na dodijeljenu mu ulogu Roxstera, ‘piletine‘ u Bridgetinu ljubavnom životu.
U filmu će poklonici prepoznati i reminiscencije na neke prošle nastavke, od Bridgetinih predimenzioniranih gaća i pidžame s uzorkom do podbadanja njezinih prijatelja i rodbine na račun njezina izgleda, veza i životnih navika.
Ako je ovo stvarno oproštaj s omiljenom filmskom šeprtljom, mnogi će zbog toga požaliti. Ipak je Bridget Jones gotovo četvrt stoljeća pretežito gledateljicama ulijevala nadu da nipošto nisu najnes(p)retnija bića na planetu, kako su možda sebi utuvile u glavu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....