Smrću Chadwicka Bosemana ‘Black Panther‘, veliki Marvelov hit i trostruki oskarovac iz 2018., ni kriv ni dužan našao se na prekretnici. Ugasiti lukrativnu franšizu zbog gubitka glavnog glumca ili snimiti njezin nastavak kao reminiscenciju na T‘Challu, kralja izmaštane zemlje Wakande?
Naravno da producenti nisu mnogo dvojili, sequel je trebalo izbaciti prije nego uspjeh prvijenca otpušu vjetrovi zaborava i tako je nastala ‘Wakanda zauvijek‘. Iz poštovanja prema pokojniku, odlučeno je da Bosemana neće zamijeniti drugi glumac, pa se u skladu s dominantnim trendom ‘girl power‘ film usmjerio na preživjele članice kraljevske kuće, vladarevu majku Ramondu (Angela Bassett), sestru Shuri (Letitia Wright) i partnericu Nakiju (Lupita Nyong‘o).
Odabir je dao rezultata tek u slučaju najzrelije Ramonde koju Bassett portretira kao odvažnu i ustrajnu čuvaricu poljuljanog prijestolja. Oskarovka Nyong‘o suočena je s loše ocrtanim likom koji se batrga između akcijske heroine i zaljubljene žene, ali sve to nekako rastrzano i bez žara. Najveći balast ‘Wakande‘ ipak je središnja protagonistica, princeza Shuri: Wright se glumački jednostavno ne uspijeva nametnuti kao karizmatični vođa. Besciljno ona luta kao izumiteljica od laboratorija do dna oceana kao državnica pa na kraju radi svetogrđe odijevajući kostim Crne pantere, bratovu ostavštinu.
Da je na njezinu mjestu bila karizmatičnija glumica poput primjerice Danai Gurire kojoj je dopala uloga ratnice pretorijanke Okoye, možda bi stvari drugačije izgledale, no to je već na razini spekulacija.
A na razini stvarnosti je fabula, neusredotočena, zbrčkana i odveć ambiciozno postavljena za ono što je na kraju isporučeno. Ima tu intrigantnih, današnjem svijetu imanentnih motiva poput dvostrukih igara u Ujedinjenim narodima, imperijalističkih posezanja za resursima nerazvijenih zemalja i inih globalnih prijetnji, no sve to iscrpljuje se već na početku i dalje potiskuje dok se kopnene bitke smjenjuju s (pod)morskim. Dogodi se i pokoji zračni okršaj, ponajviše zahvaljujući glavnom antagonistu Namoru, letećem suverenu iz podmorja (Tenoch Huerta Majia).
Taj bogoliki junak u sebi objedinjuje više mitologija, antičku, majansku i StarTrek, a zbiljsko iskustvo s konkvistadorima vidi kao dobar obrazac za obračun s aktualnim uzurpatorima iznad površine oceana. Nažalost, Namorove početne postavke nisu pridonijele profilaciji lika čiji je potencijal, prvenstveno kroz interakciju s princezom Suri, trajno prokockan.
U film je ugurano i čudo od djeteta, studentica MIT-a (Riri Williams) koja pomaže pri detekciji rijetkih minerala i zato postaje lice s potjernice, no negdje usput se pogubi u mnoštvu manje važnih aktera od nje same. Jedan takav je M‘Baku, poglavica planinskog plemena Jabari čiji gorštački gard pamtljivim čini Winston Duke.
Redatelj veličanstvenog izvornika ‘Crnog pantera‘ Ryan Coogler (Creed) u sequelu je definitivno podbacio. Publika, međutim, misli drugačije. Kino blagajne su se u prvom tjednu prikazivanja dobro napunile pa nema sumnje da ćemo vidjeti i ‘broj tri‘, kako to sugerira obavezni Marvelov dodatak. No, i taj je potentan prizor koji sluti na nadolazeće wakandanske igre prijestolja uspjela mlakom reakcijom razvodniti prijestolonasljednica. Nadajmo se samo da će Shuri u budućnosti dobiti dostojnog izazivača za tron jer se s njom, a bez T‘Challe i mame Ramonde kraljevini, ne piše dobro.
Za kraj spomenimo i povratnicu Rihannu čija se pjesma ‘Lift me up‘ vrti na odjavnoj špici. Koliko smo čekali taj glazbeni porođaj, ‘novorođenče‘ i nije bogza što. Teško je vjerojati da će postati hit u rangu Lady Gagina ‘Hold my hand‘ u nastavku Top Guna.