Gotovo da uopće nema osoba sa zaštitnim maskama na licu, a svi uživaju u subotnjoj štenji, kavi i suncu.
Kako pjeva Tereza Kesovija u pjesmi "Na Stradunu": "Idem i sad k'o bez svijesti, s nadom da ću tebe sresti...".
Čini se da Dubrovkinje i Dubrovčani nadoknađuju propuštene dane u Gradu, jer proteklih se godina, u ovo doba, nije moglo s lakoćom pristupiti Stradunu.