Prijedlog Zakona o velikim investicijama izazvao je reakcije svih mogućih skupina i to na neviđeno. Opet se događa ista priča kao i s Linićevom najavom poreza na stanove, kuće i vikendice. Nitko ne zna potpuno i cjelovito što piše u prijedlogu, ali svi znaju da se ne slažu s takvim prijedlogom. Što je valjda logično. Tko će politici vjerovati? U godinu dana Linić i ova Vlada uveseljavaju nas svojim prijedlozima zakona i uvođenjem ovog i onog poreznog modela, zbog čega nas je sa svih strana zatrpalo poluinformacijama iz kojih je svatko izvlačio ono što mu se čini mogućim, čime se ionako frustrirana javnost dovodila u još veće nedoumice. Nema ni najmanje sumnje da je Hrvatska preregulirana zemlja, što znači da svaka iole ozbiljna vlada mora prije svega započeti proces deregulacije. Prijedlog Zakona o velikim investicijama može poslužiti svrsi, drugim riječima, što hitnijem pokretanju investicija koje su godinama na čekanju zbog administrativnih ugnjetavanja i javašluka na svim razinama, dok se suštinski problem investiranja i onog što je najvažnije, stvaranja pozitivne poduzetničke klime, neće dogoditi sve dok Hrvatska ne ukine na stotine zakona i podzakonskih akata, pravilnika i propisa koji jedni druge pobijaju i mogu se tumačiti i ovako i onako. Slobodno tumačenje i hiperprodukcija zakona širom je otvorila prostor malverzacijama političkih opcija na vlasti, pa tako i prolaz ili zabranu, ovisno o 'bliskosti' i/ ili korupciji, u čemu se Hrvatska pokazala daleko uspješnijom od svih sadašnjih i budućih članica EU.Godinama smo svjedoci prave pošasti donošenja zakona od kojih baš ni jedan nije prošao rigorozne provjere i simulacije, da bi tek nakon toga kratak, jasan i pročišćen dobio podršku najvišeg zastupničkog doma u Hrvata. Upravo zato nemamo ni jedan zakon kojem ne trebaju dopune i brojni podzakonski akti. Svaki ministar koji drži do sebe, pa čak i oni među njima čije je trajanje bilo kraće od samog teksta zakona, izborili su vlastiti zakon. Najveću zbrku proizvelo je bivše Dropulićkino ministarstvo zbog čega su sva ulaganja, i ona mala i ona velika, prolazila kalvarije kroz koje nitko normalan ne želi i ne smije prolaziti. Uz poreznu politiku kakvu imamo i potpunu pravnu nesigurnost, rezultat je bio neminovan, potpuno odsustvo investicija, i onih velikih i onih malih. Sa svim posljedicama po gospodarstvo koje to donosi. Upravo zato ovaj prijedlog Zakona o velikim investicijama može samo poslužiti kao premosnica ozbiljnoj deregulaciji i kvalitetno donesenim zakonima. Jer sasvim je izvjesno da trebamo velike investicije, ali jednako trebamo i one male i one srednje. Bez zdravog zakonodavstva nikad ovdje neće biti dobra investicijska i poduzetnička klima. Jednako kao što BDP neće podići želje i lijepe riječi ili galama i destrukcija svakog plana i svakog investiranja.Samo ova naša prometno najudaljenija županija broji desetak 'na čekanju' investicija zbog kojih je iseljavanje mladih nastavljeno gotovo kao u vrijeme peronospore. Sve te investicije nalaze se u važećim planovima višeg i nižeg reda. Najobičnija poduzetnička zona u Banićima, kakvih je u drugim sredinama i više nego potrebno, zaustavljena je na (dosad) 'samo' sedam godina. Zašto? Kad je napravljena sva infrastruktura koja je bila nemali trošak za malu Općinu Slano, usprkos tome što je sve bilo u skladu s važećem prostornim planom, Marinino ministarstvo dosjetilo se, e neće moći, treba vam UPU. Da su uspjeli sve završiti samo šest mjeseci ranije, UPU im ne bi trebao i Banići bi donijeli razvoj u Primorje. O Mljetu ne treba trošiti riječi, vjetroelektrane, golf, Sestrice - sve su to projekti koji su davnih godina stavljeni u planove. I čekaju. Bolja vremena? Bolje gospodare? Hoćemo li zato na referendum o golfu s totalno zbrčkanim pitanjem o onome što je GUP već propisao, dok se UPU-om radi detaljni plan onog propisanog GUP-om?To je jednako kao da ste jučer uredno kupili građevinsku parcelu i krenuli s ishođenjem lokacijske, dok vam je banka u međuvremenu odobrila kredit. Platili ste arhitektonske podloge, izradu projekta, sve moguće suglasnosti i onda pred samo potpisivanje lokacijske pojavi se društvo zabrinutih arhitekata, udruge zelenih, plavih i crvenih koji ni riječ nisu rekli pri izradi GUP-a, sedam godina ranije, kad vam gradnja kuće nije bila ni na kraj pameti, onda kad je vaša parcela tim tada donesenim GUP-om stavljena u građevinsku zonu. Tada nije bilo primjedbe. Sad kad ste potrošili hrpu para uvjereni kako ćete uskoro uživati u svojoj pošteno plaćenoj kući za koju ste već otplatili nekoliko rata kredita, sad bi je dečki referendumom pretvorili u zelenu zonu. Sve u ime slobode i pravne sigurnosti u Hrvata. Referendum je u neslaganjima građana i vlasti, pa i u svim ostalim nedoumicama i pitanjima važnim za život i budućnost građana najbolji način direktnog odlučivanja građana. Ali ne smije se pretvoriti u dokidanje zakonito stečenih prava. U svojim zadnjim godinama čak se ni socijalizam nije upuštao u takve otimačine. Zbog onog prije toga, Konavljani i danas vode pravne bitke. Eto vas.Vjera Šuma