StoryEditor
ArhivPRSTOM U 'OVNA

Gužve

Piše PSD.
17. svibnja 2014. - 11:00
Kako stić na posao tijekom kruzerske gužve? Zamlatit prvog stranca torbom punom knjiga? Prije puta popit dvije roze tabletice za smirenje? Kad su oni tu, cijeli grad postane jedan veliki javni zahod. Iza njih ostanu tone i tone smeća i hovana. Sretni smo dok iza sebe ne počnu ostavljat leševe u portu. Zahode prazne čim pasaju Lokrum pa se poslije kupaš u njihovim šranjima. U moru nam se pojavljuju čudne biljke i životinje za koje treba izmislit posebne latinske nazive tipa Govnovitis kruzitis. Zbog naših nesposobnjakovića koji su plaćeni da organiziraju promet Mokošani ljeti moraju ić po dva sata ranije na poso. Prvo, čim krene sezona, ovi iz Libertasa uvale nam najstarije i najlošije autobuse jer valjda one najbolje ostave za linije broj 4 i 6 kojima se voze stranci. Pa neće valjda njima koji se voze 15 minuta do grada dat autobuse bez klime, s razdrkanim stolicama, s popišanim prozorima, s motorom čija buka stvara kronične probleme sa sluhom? Neeeee, po principu – sirotinjo, i Bogu si teška - to treba uvalit šljakerima iz Mokošice koji se ljeti voze do grada po uru vremena. Jer treba bit reprezentativan, a ko ti od ovih stranaca ide u Mokošicu? Nisu pofizdili! A dogodi se povremeno, i to kad ne skontaju da moraju izać na Kantafigu pa im je sljedeća stanica u Komolcu. Where is the ship? Where is the sea? Where is the civilization? - vrište kroz cijeli bus dok nastoje panično izać vukući one gigante od putnih bursa u kojima valjda ima i kamenja. I kojima bez imalo grižnje savjesti popune sva mjesta za sjedanje. Na jednom sjedi on, na drugom njegove crevje, na trećem bursa, a na četvrtom boca s vodom. A mi istodobno visimo po rukohvatima dok se zubima držimo za vozača. I onda čekaju zadnju sekundu za izać. Fakat, treba vremena za dignut šupak i za skontat đe su. Neko bi im lijepo trebo objasnit: "Moš u svaki bus, SAMO NE U ONAJ ZA MOKOŠICU". To je bus prepun šljakera. Koji moraju doć na poso da bi tebi, kretenu glupi, skuhali objed i poslužili ti ga.A jesu smotani, mile ti matere. Kako će doć do grada, pita me. Ok, kažem ja, moraš preć cestu, stat na suprotnu stranu i tamo čekat bus jer je grad u sasvim drugom pravcu. Cool, kaže genijalac, i ostane sa mnom čekat 1b (užasno im je napet taj bus), uđe, zauzme 4 mjesta i iskrca se u Sustjepanu. A kad takvi uđu, normalni šljakerski narod, koji je jedva dočekao prokleti 1b da ide doma spavat, mora čekat sljedeći jer je takvih s bursama ko Kineza. Nakon što se iskrcaju diljem naše županije, ovisi na kojoj su stanici skontali da su falili, prazan bus vozi do Mokošice. Ne zaboravimo pri tom da nijedan od njih, ali baš nijedan, nema već kupljenu autobusnu kartu, na što ga može upozoriti svaki idiot s pola mozga u putničkoj agenciji. U skladu s mojom pošranom srećom, nijedan od njih nema ni sitnoga. Na stanici u marini Komolac uđe ih 300 i svaki za sebe plaća kartu novčanicom od 200 kuna. Mi otraga vrijemo. Malo zbog vrućine. Malo zbog genocidnih namjera. Pa i kad se iskrcaš, mila mati, tvoje probijanje nalik je suludom skijanju. U pjanom stanju. I u noći. Jer su oni stali na jednom mjestu i razgledaju. Taman skontaš najbrži način za mimoić ga, kadli se on neartikulirano okrene i bursom s kamenjem odvali ti pola mozga. Sorry, kaže. U meni raste želja za osvetom. Želite ići u grad?, pitam ga na vratima od Pila. Jeeeeeee!, kažu moroni. Uđite u 1b pa do zadnje stanice.Maja
loading...

Izdvojeno

01. srpanj 2020 17:13