Možete li mi reći gdje je kuća moga ćaće – upitao je još golobradi mladić lica prekrivenog zaštitnom maskom slučajnog prolaznika u Ježeviću kod Vrlike.
– A ko je, sinko, tvoj ćaća – uzvratio je pitanjem prolaznik.
– Ja sam Ivanov. Ćaća je poslije rata ostao u Zagrebu gdje sam se i ja rodio... – nastavio je mladić koji je u rodno selo svojeg oca stigao u društvu djevojke, preko čijeg lica je također bila zaštitna maska.
Mladić se prisjetio da je s ocem u Ježeviću, na ognjištu svojih (pra)djedova, bio dva-tri puta, ali još kao dijete. Poslije toga otac je često odlazio u rodni kraj, u posljednje vrijeme puno češće nego ranije, čak je obnovio i uredio staru obiteljsku kuću, ali sinu je Zagreb bio zanimljiviji pa ga nije pratio u njegovim povratcima korijenima....