Projekt koji je Arheološki muzej u Splitu počeo prošle godine na razvrstavanju i dokumentaciji arhitektonskih kamenih ulomaka i blokova s arheološkog lokaliteta amfiteatra u Saloni priveo se kraju.
Korak je to na putu rekonstrukcije ove, nekoć najveće građevine antičke Salone koju ova muzejska ustanova planira realizirati.
– Odrađen je veliki posao, koji je zapravo preduvjet za izradu konzervatorskog elaborata na temelju kojega bi se moglo pristupiti rekonstrukciji pojedinih dijelova amfiteatra. Na prostoru istočno od građevine bila je deponirana velika količina kamenih ulomaka, dijelova arhitekture građevine, koji su se nekoć nalazili posloženi u areni amfiteatra. Poslije su, radi prezentacije građevine, ulomci deponirani izvan gabarita, istočno od nje. Kad smo počeli s radovima na tom prostoru, zatekli smo veliku gomilu kamenja pod zemljom i smećem koje su nesavjesni pojedinci godinama bacali – rekla nam je Ema Višić-Ljubić, viša kustosica Arheološkog muzeja u Splitu i voditeljica Priručne zbirke i arheološkog lokaliteta Salona, dodajući kako su prije toga trebali očistiti sjeverni dio spomenute parcele koja pripada muzeju kako bi imali jednu čistu zaravnjenu površinu gdje će se moći slagati ulomci.
– Odnijeli smo desetak kamiona smeća – govori viša kustosica, te dodaje kako je mehanizacija pripomogla i u razvrstavanju jer su neki od tih blokova teški i po tonu.
– Tijekom radova uspjeli smo dokumentirati 480 ulomaka, koje smo nastojali razvrstati u redove prema njihovoj funkciji kako bi se danas, sutra mogli upotrijebiti za rekonstrukciju. Znači, svaki je ulomak dokumentiran, dakle fotografiran, izmjeren, zaveden pod privremeni inventarni broj, zapisano je koju je funkciju nekoć imao, je li bio dio lukova, pilona, tribina, četvrtastih blokova i slično – objašnjava dalje naša sugovornica, ističući kako je ovim zahvatom i sam amfiteatar dobio novu, ljepšu vizuru, jer je kamenje koje je bilo deponirano uokolo sada odmaknuto od njega i posloženo, a prostor na kojemu se nalazilo zaravnjen je.
– Zanimljivo je da smo među tim ulomcima našli dijelove natpisa iz amfiteatra za koje smo čak mislili da ih više nema jer su se nalazili među blokovima nabačenim jedan na drugi, pa se do njih nije moglo doći. Riječ je o veoma važnom natpisu, klesanom rimskom kapitalom, koji se nalazio nad sjevernim dijelom itera, odnosno obrubnog hodnika arene amfiteatra, iz kojega se iščitava da je neki donator sudjelovao u gradnji jedne tako velike građevine. Nemamo natpis u cijelosti, ali sada postoji mogućnost da bi se pojedini dijelovi natpisa mogli spojiti i možda jedan njegov dio postaviti "in situ", dakle na mjestu gdje se nekoć i nalazio.
Našli smo i jedan ulomak na kojem je urezana trilja, koja je bila popularna u rimsko doba, a igrala se pomoću kamenčića – kaže nam viša kustosica o tome što su sve pronašli uz rubove lokaliteta.
– Osim svih tih ulomaka, pronašli smo i neke koji više nemaju svoju formu jer su odlomljeni sa svih strana. Takve ulomke nismo razvrstavali u redove, nego smo ih stavljali na jednu množinu da ih se može upotrijebiti prilikom konzervatorskih zahvata koje zadnjih pet godina u kontinuitetu obavljamo – kaže viša kustosica Ema Višić Ljubić, koja je inače bila i voditeljica ovog projekta, a uz nju su na projektu radili i restauratorica Ivanka Vukšić, restaurator Duje Ordulj, zatim viši restaurator Borko Vješnica te Nino Švonja, arheolog, koji je najveći dio posla obavio prilikom dokumentiranja, razvrstavanja i slaganja kamenih ulomaka prema njihovoj funkciji.
– Zadnjih pet godina radimo na manjim konzervacijama u amfiteatru, a prvo smo krenuli od onih dijelova koji su u najlošijem stanju, odnosno gdje je prijetila opasnost da se obruše. Svake godine za tu svrhu naš Muzej i Grad Solin izdvajaju oko 60 tisuća kuna. Iako to nisu velika sredstva za takvu vrstu radova, rezultati su ipak vidljivi. Konzerviran je, restauriran i sačuvan od daljnjeg propadanja cijeli prvi red jugozapadnoga dijela podziđa građevine s radijalnim zidovima i skoro jedino na tom dijelu sačuvanim lukovima.
Kad je riječ o projektu razvrstavanja, odnosno dokumentacije kamenih blokova koje smo proveli, sredstva za tu svrhu najvećim je dijelom dalo Ministarstvo kulture RH, a potom naš Muzej i Grad Solin.
Sljedeća faza trebala bi biti prijedlog rekonstrukcije, da se vidi što se sve od ovoga može upotrijebiti za rekonstrukciju.
Naime, krajem 50-ih godina prošlog stoljeća obavljeni su veliki konzervatorsko-restauratorski zahvati u amfiteatru i tada je građevina sačuvana i spašena od propadanja, jer da nije bilo tih radova, on bi se dobrim dijelom već obrušio. Tada je napravljen veliki posao, ali, nažalost, nije bio dovršen – naglašava naša sugovornica.
– Od svih ovih ulomaka nešto će se moći upotrijebiti, a nešto neće. To će pokazati konzervatorski elaborat koji bi prema projektu Arheološkog muzeja u Splitu, a koji je odobrilo Ministarstvo kulture, trebao izraditi arhitekt Ivo Vojnović. Taj prijedlog rekonstrukcije može pridonijeti i velikom europskom projektu obnove prezentacije lokaliteta Salone, čiji smo nositelji u suradnji s Gradom Solinom, kad se bude natjecalo i za B-fazu, odnosno za samu izvedbu – smatra viša kustosica Ema Višić-Ljubić.
– U sklopu ovog projekta uredili smo i dijelove na glavnom istočnom ulazu amfiteatra gdje je bilo dosta tih ulomaka, koje smo već bili posložili. Bili su slagani između pilona, međutim, mi smo ih sada premjestili na poljanu istočno i koristit ćemo to za manje konzervatorske radove na amfiteatru. Očistili smo sve te prostore između radijalnih zidova od kamenja koje se obrušavalo i također ih posložili u nadi da ćemo sljedećih godina nastaviti s konzervatorsko-restauratorskim radovima.
Očistili smo kompletno popločanje uokolo arene i sada se to baš lijepo vidi, uredili smo i neke prolaze, niše, i tu je pod zemljom bilo dosta smeća koje smo izbacili. Bilo je dosta posla, a nadamo se da ćemo nastaviti i dalje s uređivanjem amfiteatra – poručuje viša kustosica.