Šest Marija se utopilo, a čovjek vukodlakom postao

Jednom davno živjelo je na Dreveniku 13 obitelji Cvjetovića. Jedan od njih bio je pomorac i kao svi u selu, znao je za legendu po kojoj su Grci, bježeći s ovog područja koje su nekada davno naseljavali, negdje u Majkovima zakopali svoje blago. Zaklali su nad njim čovjeka čija je duša – po vjerovanju - kroz stoljeća čuvala dragocjenosti. Putujući po Grčkoj, Cvjetović je posjetio grčke pravoslavne svećenike i od njih otkupio tajnu o mjestu zakopanog blaga...
Tako počinje svoju priču Pero Cvjetović, čija obitelj više od šest stoljeća nastanjuje najveće primorsko selo za koje je on, iako desetljećima živi u gradu, emotivno vezan i često mu se vraća. Za to je dobrim dijelom zaslužan njegov đed Pero Cvjetović zvani Peruško, po kojemu je i dobio ime. Đed je niz godina zapisivao priče, događaje i legende, a rukopise je, sasvim slučajno, sačuvao njegov unuk Pero jer ih je netom prije rata odnio u grad da ih pročita i tako ih spasio od ratnog uništenja 1991. Đed Peruško rođen je, oženio se i do smrti živio u svojim Majkovima, pa iako nije putovao ni obrazovao se dalje od šest razreda, njegov je um bio upravo transcendentalan. Bio je to čovjek koji je, držeći dikelu i otirući znoj s vrijednoga čela, zbiljski spoznao ćud života i pretočio je svojim savršenim rukopisom na besmrtni papir. Partio je u vječnost jednog jutra u veljači, ostavljajući za sobom misli i događaje koji bi bili izgubljeni da nije bilo slučajnosti, za koju kažu da ne postoji, i pažljivog kopanja po obiteljskoj prošlosti njegova prvog unuka i imenjaka Pera. Bilježnicu on gotovo svetački čuva, poput relikvije – jer ona to i jest – u fascikli s debelim koricama, zaboravljajući i ostavljajući za sobom sve što mu je bitno, kao recimo cigarete, ali bilježnicu baš nikad...
Što se sve nekada događalo u Majkovima, a đed Peruško je zapisao, pročitajte u tiskanom izdanju Dubrovačkog vjesnika!