I domaći voze, kupili su nove bicikle, samo čekaju da zahladi

Nije sve u moru, suncu i plažama. Turisti traže više, drukčije, izazovnije. Za Dubrovačko primorje ni to nije problem. Oni u svom zaleđu imaju sve potrebno za razvoj biciklističkog i avanturističkog turizma. Nedavno su i obnovili primorske staze te postavili drvene klupe i stolove. Tako lijepo spojeni s prirodom, turistima, ali i domaćima su ponudili nešto novo u svom kraju. Slaven Zvono, direktor Turističke zajednice Slano, posebno je ponosan na biciklističku stazu dugu 50 kilometara između Slanoga i Bistrine. Prolazi kroz Čepikuće, Smokovljane i Bistrinu, mjesta gdje su otkriveni stećci. Tako nude nešto zaista povijesno i posebno. Polazna točka je centar Primorja – Slano. Tamo nas dočekuje Zvono i s njim, doduše ne biciklima, već autom, krećemo na turu. Objašnjava nam kako su postavljene table s detaljnim uputama, brojkama, opisima. Sad se ne možemo izgubiti.- Staza je rađena u sklopu IPARD projekta prekogranične suradnje. Najveći dio posla je odradila Gorska služba spašavanja, stanice Dubrovnik i Split. Oni su vodili cijeli projekt i oni su ga doveli do kraja, priča naš vodič i prisjeća se da to nije bilo tako davno, početkom godine.U koži turistaI dok plovimo cestom s lijeve i desne strane okružuju nas zelenilo i kamenjar. Primorska ljepota. Cvrčci se više ne čuju, jesen je stigla. Na putu skoro da i nikoga nema, ali Zvono nas uvjerava da se staza dosta koristi.- Ne možemo znati točno broj, trebalo bi staviti stočić, sjesti u hlad, stražariti i brojati, šali se Zvono i dodaje da se teško provozati ljeti, a da se ne suretne netko na biciklu. Zna ih biti po 20.Prva postaja je Novakovo greblje u Čepikućama. Tu stižemo lako, vođeni malim plavim tablama na kojima piše koliko još do kojeg mjesta ima. Kao da mi to ne znamo, ali ovaj put smo u koži turista. Ovo greblje jedno je od najljepših i najsačuvanijih lokaliteta sa stećcima na dubrovačkom području. Nedaleko toga stoji i policija. Ne čuvaju oni ovo povijesno nalazište, oni su tu radi dubinske kontrole.Njih smo ostavili u poslu, a mi smo nastavili dalje krstariti prema Liscu, Visočanima, Smokovljanima. Tamo nas je dočekalo još jedno greblje i to Vlaško. Malo manje atraktivno, ali zanimljivo. Ali odakle uopće ideja da se pokrene biciklistička staza?- Aktivni turizam postaje sve veći segment u turizmu, a Slanome su najveći dio turista obitelji i imamo jako dug boravak turista, prosječno tjedan dana. U zaleđu imamo sve resurse potrebne za aktivno provođenje odmora i odlučili smo se posvetiti tome jer sve više dobiva na atraktivnosti u svijetu, objašnjava direktor turističke zajednice.Za to su im bila potrebna velika financijska sredstva, koja su i dobili uz pomoć IPARDA, Gorske službe spašavanja, Županijske i Hrvatske turističke zajednice i od Ministarstva turizma.Novo ruho primorskih staza- Aplicirali smo na natječajima s projektima. Na četiri odmorišta smo stavili klupe i stolove, jako atraktivne, koji su financirani s 50 posto od Hrvatske turističke zajednice. Očigledno i oni prepoznaju ovaj segment turizma koji se aktivno razvija i mi bez problema uspijevamo povući sredstva, ponosan je Zvono.Dok nam je sve to pričao stigli smo i do Ošljega gdje dah oduzima crkva Rotonda. Ustvari, ono što je ostalo od nje, jer se vjeruje da datira negdje između 9. i 11. stoljeća. Na južnom Jadranu ta je crkva usamljeni primjer predromaničnog osmerolisnog tlocrta nad kojim se nekad uzdizao zvonik. Legenda kaže da su u blizini ove crkve zakopana zlatna zvona. Možda sada bude i onih koji će ne samo aktivno doći voziti bicikl, već i aktivno kopati. Šalu na stranu i već smo došli do Bistrine gdje se nalazi još jedno greblje. Ali to nije sve. Smjestio se tu i Vjetreni mlin, kamena skulptura koja je u svoje društvo dobila drvene klupe i stol, pa se svi željni odmora ili očaravajućeg pogleda mogu odmoriti, nešto pojesti ili samo uživati.- Naše Primorske staze dobile su novo ruho. Stavili smo klupe i u Ošljem pokraj Rotonde, u Slanome do crkve sv. Orsule i na Majkovskoj Gajini, kazuje nam Zvono i pojašnjava da prema Majkovima ima još barem 20 kilometara biciklističke staze. Prije dvije godine su napravili pješačko-biciklističku stazu od brda Gajina do Banića. Taj put nije asfaltiran, već je više avanturističkog đira, a kada se dođe do Gajine i 420 metara nadmorske visine, riječi više nisu potrebne. Sam pogled je fenomenalan. Puca na Mljet, Lopud, Kalamotu, Šipan, vide se Pelješac i Korčula.I domaći vozeNa povratku u Slano zastajemo i divimo se vjetrenjačama što su nikle na Lisačkim Rudinama. Zvono nam otkriva da je to najčešća stanica gdje se biciklisti stanu fotografirati. Svoju uspomenu tu je napravila i Petra Botica iz Slanoga.- Počela sam voziti čisto za rekreaciju i odmor, malo za ispuhati se. Vozim većinom predvečer kad nije prevruće, a sad čekamo kraj sezone i da malo zahladi pa da se može češće ići, priča nam Petra. Zasad još nije odvozila svih 50 kilometara staze, ali u planu je.- U grupi nas ima 15-ak, prešli smo 33 kilometra staze. Tek smo počeli, kupili smo nove bicikle, opremu, objašnjava Petra kojoj je najteži dio bio upravo kod Čepikuća.- Inače kažu da je Oštrikovac najteži, to se tek spremamo prijeći, sa smijehom priča Petra dok odlazi dalje.I mi smo pošli dalje, ponovno na polazišnu točku u Slanome gdje srećemo grupu mladih Poljaka. Monika, Mieszko, Jakub i Szymon krenuli su biciklama iz Sarajeva za Kotor.- Oduševila nas je ova ljepota. Stvarno je predivno koliko i naporno, pričaju uglas. Direktor turističke zajednice im pruža prospekt za našu stazu koju smo upravo prošli. Zahvaljuju i uzimaju samo jednu. Svaki gram se na biciklu važe.Njih put vodi dalje, ali obećavaju da će na povratku ići primorskim stazama. Živi bili, pa vidjeli.Oni odoše, a nas je posao još malo ostavio u Slanome. Zvono, kao pravi domaćin odlučio je počastiti ove putnike s namjerom i ispričati nam još nešto.- U travnju smo imali biciklijadu, e to je bilo fenomenalno, događaj ipo!, opisuje nam Zvono pun ushita.- Došlo je ljudi iz Grada, puno su nam pomogli iz biciklističkog kluba Konavle jer su oni praktički na ovom području jedini profesionalci. Imali smo tri ture. Djecu u pratnjih odraslih, srednja težina i najteža staza na kojoj su oni vozili, priča Zvono. Najbolje od svega toga je što je biciklijada potakla domaće iz Slanoga da počnu voziti bicikle.- Ide se skoro svaki dan. Nadam se da će jednog dana to dovesti to biciklističkog kluba u Primorju, zaključuje naš vodič zadovoljan do sada napravljenim za svoje mjesto, ali i pun novih, zanimljivih planova koje će nam sigurno sa zadovoljstvom ispričati nekom drugom prilikom. A sada put pod noge, biciklu u ruku i put Primorja.TS