Možda ju je život u solani, uz zdravu morsku sol, isti takav zrak, u miru i tišini zadržao tako vitalnom u visokim godinama, a možda je tek sudbina htjela da teta Beba dočeka starost kao žvelta, zdrava i vesela žena za koju je teško povjerovati da joj je više od 80. Bilo kako bilo, upoznati ovu gospođu i provesti neko vrijeme s njom, sjećajući se prošlih vremena i upijajući njene mudrosti, bilo je dragocjeno i nezaboravno iskustvo.
Voli ljude i ljudi vole nju
Sunčan je, burovit dan, idealan za posjet posljednjoj ženi koja živi u krugu stonske solane. Mladić na ulazu pita nas kamo ćemo, kažemo 'teti Bebi', kako je svi od milja zovu u Stonu. Podiže konop na ulazu, a mi nastavljamo do zadnje kuće u solani, nekih 500 metara od ulaza.
I eto je pred kućom, uspravna poput svijeće, s malom punđicom od srebrene kose, ali iako nasmijana, dočekuje nas s dozom opreza, kao da ćemo je pitati ne znam što, a nas samo zanima kako se živjelo u solani, je li zrak zdraviji nego drugdje i je li ikada u ovih više od 40 godina života u solani - kupila sol.
Katarina Marenić, kako joj je pravo ime i prezime, rođena je na Korčuli, u malom Žrnovu, odakle je udala u Ston i 1974. preselila u kuću u solani koju je dijelila s voljenim suprugom Tomom Marenićem, te u skladnom braku dobila dvoje djece, sina Iva i kćer Zdenku.
Cijeli tekst o teta Bebi pročitajte u novom broju Dubrovačkog vjesnika...