Puno je teže izaći pred kamere nego donirati koštanu srž

Dva mjeseca nakon što je primila nagradu “Ponos Hrvatske 2014.” pred kamerama HRT-a, Jelena Šeparović, odgojiteljica u dječjem vrtiću Blato, podijelila je svoje dojmove.- Prošla je dodjela, dobila sam nagradu za jedno moje, ja bih rekla malo djelo, iako ostali smatraju da je to nešto veliko. Drago mi je što sam dobila nagradu. Nije puno ljudi prije dvije godine znalo da sam se podvrgla transplantaciji matičnih stanica, a matične stanice sam za Zakladu Ana Rukavina darovala još 2006. Javili su mi da moj uzorak odgovara jednoj ženi u Španjolskoj i odmah sam pristala jer se radi o spašavanju nečijeg života, tu nema mjesta premišljanju. U početku mi nije bilo baš drago biti medijski eksponirana, ali pristala sam jer možda netko vidi primjer iz svega ovoga. To je prešlo u zaborav, vratili smo se u normalu. Sinovi su bili zadovoljni. Nemaš priliku mamu gledati na televiziji svaki dan. Cijela obitelj mi je bila velika potpora. Puno je teže izaći pred kamere nego donirati koštanu srž, pogotovo kada morate govoriti nešto - skromno je rekla Šeparović.Želeći odati priznanje ljudima koji su svojim djelima pokazali iznimnu ljudskost, inspirirali druge ili učinili nešto zbog čega su primjer drugima, Udruga Ponos Hrvatske tijekom cijele godine prikuplja priče o potencijalnim kandidatima za dodjelu nagrade. Jedna od takvih kandidatkinja je i Jelena Šeparović koja je nominaciju zaslužila svojom humanošću, nesebičnošću i dobrotom. Šeparović je i dugogodišnja je članica Viteškog udruženja Kumpanjija.- Za sve se nađe vremena. Aktivna sam u Kumpanjiji i volim se družiti - zaključila je Šeparović.Blaćani su ponosni na nju, jer je svojim primjerom pokazala kako se u svakom trenutku može pomoći drugima, a i motivirati ih da se odazivaju sličnim akcijama.Dina Cahun