Pater Marko Bobaš novi je prior dominikanskog samostana sv. Nikole

Prije nekoliko dana poslije 11 godina u Korčulu se iz Dubrovnika vratio dominikanac pater Marko Bobaš koji je bio svećenik u Korčuli. Sada u novoj odgovornijoj zadaći prior (starješina) je dominikanskog samostana sv. Nikole u Korčuli.Pater Bobaš rođen je 1952. godine u Brajkovićima (BiH) i potječe iz kršćanske obitelji između 10 braće, od kojih su trojica svećenici, Marko, Mirko i Anto, dok je sestra Marija redovnica. Prije 25 godina u vrijeme hrvatsko-muslimanskog rata njegova je obitelj istjerana, obiteljska kuća u Brajkovićima uništena, a njegovi roditelji su umrli u izbjeglištvu. Ta teška tragedija njegova kraja, u kojoj su pobijeni i njegovi rođaci, ostavila je traga na njemu i njegovoj braći s kojima se čuje svakodnevno. Oni su u vlastitoj i tuđoj odbačenosti prepoznali izvor ljepote novoga života. Njegov brat Anto je bio prior samostana u Korčuli, a danas je vodeći kršćanski rock glazbenik, župnik župe Kraljice svete krunice u Zagrebu te odgojitelj dominikanskih bogoslova.Pater Bobaš je nakon Korčule služio na Rabu, u Trogiru, na Kaptolu u Zagrebu i u Splitu, da bi u Dubrovniku od 2010. otkrio, uz duhovnost, i svoju veliku ljubav - rezbarenje u drvu. Skroman, nije htio otkrivati tu sposobnost, ali na nagovor prijatelja fra Ika Mateljana brzo se pročulo za njegov umjetnički rad. Uz rezbarene drvene ikone (u svetištu Gospe od Škrpjela jedna nosi ime Majka lijepe ljubavi) izdao je i likovnu monografiju i knjigu „Veličina skromnoga“.Sada preseljenjem u Korčulu započelo je njegovo umjetničko ostvarenje kroz neobičan rad, prati i pomaže građevinarima oko obnove jednokatnog zvonika crkve sv. Nikole koji je natkriven baroknom kupulom, a očekuje se da će zvonik biti dovršen do blagdana Velike Gospe. Taj blagdan je posebno značajan, jer se u Korčuli od tog dana 1571. godine uobičajio kult vjerovanja da je Gospa primila molitve i pomogla Korčulu obraniti od napada Turaka koji su htjeli osvojiti grad. Samostan s crkvom ima izvanredan položaj. Nalazi se na zapadnom rubu grada, uz samu obalu, okružuje ga divna priroda. Vrlo je pogodan za obavljanje duhovnih vježbi ili povremenog povlačenja. Nutarnje uređeno dvorište pruža mogućnost mirne šetnje i razmišljanja.Tu je novi starješina samostana pokazao što govori povijest o samostanu i crkvi. Pater Bobaš ponosito ističe kako se 22. srpnja 1490. sastalo Vijeće korčulanske općine i darovalo mjesto za gradnju samostana i crkve sv. Nikole dominikanskom redu, ali je stavilo obavezu Generalu Reda da se u taj samostan šalju revni redovnici uzorna vladanja, dobra i sveta života, da svojim vrlinama budu primjer građanima. Predani i molitvi i knjizi, živeći za Boga i za svoj narod, dominikanci kao članovi propovjedničkog reda širili su Božju Riječ u svojem narodu, učvršćujući ga u vjeri i čuvajući ga od zablude. Njihovi samostani bili su redovito i prve škole, ali nadasve utočište duša koje traže utjehu i smirenje kroz savjet i ispovijed, istaknuo je pater Bobaš, služeći se sačuvanim podacima da su njihove crkve bile središte raznih pobožnosti, osobito prema Gospi, crkve tihe molitve i sabranosti. Redovnici samostana bili su propovjednici i uvijek svjesni svojega poziva kao članovi propovjedničkoga reda, koji su 1905. godine osnovali u Korčuli i samostan Anđela čuvara (otac Miškov), kao kuću maticu nove Kongregacije, čiji je samostan odmah postao kuća novicijata. Godine 1906. otvoren je dječji vrtić, privatna ženska građanska škola, 1915. otvorena je ženska pučka škola s pravom javnosti. Sestre su odgojile naraštaje djevojaka u kršćanskom i hrvatskom duhu. Rade tako i danas uz geslo Bogu, Redu i Narodu. Sestre dominikanke skrbe o dominikancima i uređenju samostana i crkve sv. Nikole gdje uz pater Bobaša služi i legendarni pater Drago Kolimbatović, sada 90-godišnjak, kojega Korčulani vole i cijene njegovu volju i rad.Pater Bobaš kaže da mu vrijeme u Korčuli poslije šest godina služenja u Dubrovniku, gdje je bio i dušobrižnik Doma starih i dubrovačkog zatvora, prolazi u mirovanju, što se tiče umjetničkog reda. U nedostatku svećeničkog kadra, dominikancima to nije problem; sada u Zagrebu njegov brat Anto obrazuje u novincijatu 14 mladih svećenika. Hvali mlade Korčulane, posebno „Nikolaše“ koji žive i gravitiraju predjelu sv. Nikola, koji su svakodnevno na svetim misama. Pater Bobaš govori o suradnji s korčulanskim župnikom don Franom Kuraja koji nema kapelana, pa mu on pomaže prema potrebi, kroz zajedničke ispovijedi. Zadovoljno ističe godinu posvećenoga života, povodu Godine posvećenoga života koju je u studenome 2014. na prvu nedjelju Došašća otvorio papa Franjo. Hrvatski redovnici i redovnice snimili su redovničku himnu i video spot "Hvala redovnika” u kojem pjeva i njegov brat Anto, koji mu je uz novu dužnost u Korčuli poručio da ne smije mirovati, mora raditi, mora iza sebe nešto i ostaviti.- Uz Božji blagoslov i zajednički život s Korčulanima, časnim sestrama dominikankama, moramo biti prisutni u duhovnosti, uz propovijedanje istine Evanđelja i druženje s Bogom - kaže novi starješina dominikanskog samostana u Korčuli.Tekst i foto: Nikola Perić