Kad medeni užici i mantala zaslade Gornju Bandu

Povijest i priroda su već dovoljno počastili konavoski kraj istinskim ljepotama i riznicama tradicije. Još kada se u taj proces umiješa čovjek s dobrim namjerama, onda sve to dobije na vrijednosti.Božovi medeni užiciPrimjer uzorne simbioze između ljudskog i prirodnog truda je i kušaonica meda Bože Đuke u Dubravci. Proći kraj kuće gospara Đuke nemoguće je već radi prelijepog pogleda. Pogled prema moru uokviren je plavetnilom neba i zelenilom konavoske vegetacije i on je samo jedna u nizu ljepota koji velikodušno nudi ovaj kraj. I ovdje pronalazimo isto životno geslo koje vrijedi za cijelo Konavle: rad, rad i samo rad. Teško je bilo odvojiti domaćina od posla, ali je ipak našao vremena, srdačno dočekujući goste te ih uveo u svoju kušaonicu. U njoj sve vrvi od povijesti, stari alati, još stariji predmeti i gost koji je dosta uranio. Naime, prva gošća bila je mačka spavalica koja je iznad komina našla pravo mjesto. Doslovno se može reći da prostor živi i privlači svakoga živog željnog osjećaja ugode, odmora i opuštanja. Crno-bijele fotografije na zidovima pričaju posebnu priču i pri tome prikazuju tko je sve koristio ove alate i kome su bili dio svakodnevice. Kušaonica nije bogzna koliko prostrana, ali to uopće nije ni potrebno jer duhu koji traži mir svoj smještaj ne traži u palačama.Nasred stola domaćin je poredao med od kadulje pretočen u posude zanimljivih oblikâ i vanjština. Ima ih više-manje taman za staviti u žensku bursu, ima i onih galona s medom koje bi bilo šteta otvoriti jer je kreativni domaćin čep opiturao u crveno, na vanjsku stranu nacrtao ruke i narodnu nošnju. Na kraju dvije posude s medom izgledaju kao konavoski par koji je upravo stigao s pira. Očigledno, osim ljubavi za poslom, domaćin njeguje i ljubav za detaljima.Kreativni ljudi moraju imati mira da u glavi razrade ideje, mora postojati nekakvo mjesto za meditaciju ili mjesto gdje kreativni um neometano može dopustiti da mu se roje ideje u glavi. Domaćin Božo to radi ovako: on dopušta da mu pčele roje oko glave dok mu košnicu pune medom. Ne počinje riječ „medikament“ uzaludno s riječju „med“. Med liječisve fizičke rane. Proizvoditi med liječi sve psihičke rane pa i sam domaćin nam potvrđuje da mu je odlazak u svoj pčelinjak odmor od stresnog posla. Ove je godine meda manje zbog lošeg vremena, ali to ne znači da će gospar Božo stati sa svojim aktivnostima i svojim hobijem. Planira izgradnju apartmana i bazena kako bi i turisti mogli okusiti slatki konavoski život jer kod Boža Đuke svaki je mjesec medeni mjesec.Slastice obitelji ĐanoTko se zasiti medom, što je gotovo nemoguće, alternativu može potražiti kod obitelji Đano. Vrijedna domaćica Marija, također u Dubravci, pokazat će da njene ruke itekako vladaju u spravljanju jednog od najstarijeg konavoskog kolača – mantale od mošta. Među mantalom se našla i kotonjata te domaća marmelada od limuna. Doduše, nije bilo teško pretpostaviti da se u obiteljskoj kući spravlja kontonjata jer stabla dunje ili markatunja dočekuju svakog namjernika. Mantala je bila tako dragocjen kolač da se čak nosila u Italiju kako bi i Talijani okusili tu slast iz Konavala. Gospođa Marija svjesna je značaja mantale kao što je svjesna i koliko truda se u nju treba uložiti.Recept nije nikakva tajna, ali sve manje je ljudi koji uopće žele pokušati napraviti mantalu koja je takoreći postala „ugrožena vrsta kolača“. Ne čudi stoga činjenica da se mantala jako dobro uspije prodati. Jedan problem u vezi nje i drugih domaćih proizvoda jest sve jači naleti administracije koji otežavaju plasiranje ovih proizvoda na tržište.Opekotine po rukama, višednevno kuhanje velikih količina i dvotjedno sušenje gotove mantale već dovoljno govori koliko ovaj kolač proguta vremena. Potrebno je mnogo strpljenja da od pripravljenog mošta i svega što u njega ide iskuhavanjem ostane prikladna masa za mantalu. Pri tome ova vrijedna Konavoka upotrebljava mošt plavke, dalmatinke te plavca. „Ima oko nje dosta zafrkancije“ reći će u šali gospođa Marija. Kao mala se sjeća škatulice u kojoj je stajalo nešto crno i to crno je tada bila mantala. Nakon Domovinskog rata, domaćica se odlučila krenuti u privatnu proizvodnju. Pa iako mantala koju je domaćica pripremila za reportažu nije bila spremna, ipak su gosti ugošćeni na topao način, a za toplinu u tijelu pobrinuo se domaći liker. Liker nije za prodaju. No, svatko tko dođe moći će osladiti dušu i odmoriti tijelo, a posjet obližnjoj Sokol gradu upotpunit će slatki posjet.Kako osladiti nepce konavoskim medom i kolačima?Kome je dosadio gradski nemir i kiselost života šećerno-slatki odmor pronaći će u kušaonici meda Bože Đuke te u desertima Marije Đano u mjestu Dubravka u konavoskoj Gornjoj Bandi.Božo Đuka: 098/ 421 – 858bozo.duka@t.ht.hrOPG Đano: 099/ 216 - 2480marija.dano@net.hrB. Lucić