Prave Konavle žive kroz tradiciju i kapljicu vina

Makar se maknuli oblaci i sunce otvorilo pred plodnim konavoskim prostranstvima, tajna konavoske baštine se pak neće tako lako otvoriti svakom neupućenom namjerniku. Nedaleko Grude, gdje po mnogima, posebno onim manje upućenijima, „prestaju“ Konavle, one „prave Konavle“ otvara svoja njedra i pokazuje bogato srce. Pogled na osrčje ovog kraja koje nježno presijeca korito rijeke Ljute omogućuje „Konavoska kuća“ vlasnika Miha Bokarice. Čovjek ne može ni slutit' što kriju zidovi njegove kuće, njegovog „trezora“.Konavoski život nekadaKonavoska kuća nanovo otkriva harmonični životni ritam Konavljana u drevna vremena. Pod geslom „Život na zemlji i od zemlje“ Konavljani su uz veću ili manju zaštitu Dubrovačke Republike stvarali stečevinu koju zaobilazi „zub vremena“ dok je pomalo melje „čeljust zaborava“. Zato i postoji kuća Miha Bokarice, da se odupre svim pokušajima zaborava. Kuda god da posjetitelj pogleda, svuda se u „Konavoskoj kući“ vide relikti koji vežu konavosku prošlost sa sadašnjošću. No, ne treba je ni vidjeti. Ona se osjeti čim se prijeđe preko tog stoljetnog praga. Poljodjelski alati, stari namještaj, crno-bijele fotografije, knjige, predmeti koji su odavno napustili svaku kužinu, primaći boravak ili banju – sve to je ovdje moguće očima omjeriti i rukama dodirnuti. Devedeset posto predmeta naslijedio je Bokarica od svojih predaka, ostalih deset posto sakupio je od susjeda. Sreća je bila na njegovoj strani pa su svi predmeti preživjeli uništenja tijekom Domovinskog rata. Tu stoji i jedan dokument u kojem piše da Crnogorci pozivaju na urotu protiv Austro-Ugarske i napominju da je jedan Bokaričin predak pogubio jednog crnogorskog kneza.Ostala je sačuvana i bračna postelja bake i djeda, baš onako kao što je sačuvana u sjećanju domaćina. Bječve i bijela spavaćica, krunica na komončinu, zrcalo sa stalkom s britvom za brijanje, narodna nošnja, talijansko izdanje romana „Zaručnici“ talijanskog romantika Alessandra Manzonea zaokružuju dojam o intimnoj i idiličnoj sredini koja je vladala i koja još i danas vlada kućom odnosno etnografskim muzejom Miha Bokarice. Još uvijek se mogu naći i sprave za konavoski vez i narodnu nošnju, a žene koje su to činile bile su bolje plaćene od muškaraca što se danas, nažalost, rijetko događa. Konavoska kuća ne mora biti samo usputna stanica, ona može biti i odredište jer Bokarica ima i nekoliko apartmana za prenoćiti, konobu za nešto dobro pojesti te đardin s preko 200 raznih biljaka. Muzej će inače biti otvoren i za djecu pa će i oni najmlađi naučiti kako to izgleda jedna pravi "sepet" i kako je izgledao život nekada.Ponos obitelji BratošZa nostalgičnu dušu postoje dva lijeka, dvije nade, dvije utjehe: neposredni susret s prošlošću i čaša rujnog vina. Neposredni susret s nekadašnjom konavoskom svakodnevicom moguće je naći u „Konavoskoj kući“, a neposredni susret s konavoskim vinom čeka u kušaonici vina Nikše Bratoša na Grudi. Srdačno dočekan, uz čašicu likera ili vina, malo narančina, sušene smokve i mantale, domaćin Nikša i njegova obitelj daju sve od sebe da gostima ponude ono najbolje od konavoskog mošta i tradicije. Osim malvazije, maraštine, roséa, crnog i bijelog vina Ana, on i njegova obitelj proizvode i travaricu, liker od ruže, rogača, višnje, oraha i mirte. Unatoč lošoj godini, vina ima dovoljno jer „kvalitetan vinar uvijek čuva dovoljno vina od prethodnih godina“. Angažirana je cijela obitelj, posebno djeca koja bolje „barataju“ stranim jezicima pa gostima lakše mogu ispričati sve što ih zanima. Već se pri ulasku u kušaonicu vidi da se pažljivo toči i pakira, da je umor utopljen u bunaru radišnosti, da je rad duboko pustio svoje korijenje u životno stablo ove obitelji.Jednako se intenzivno radi na uređenju interijera. Tijekom zimskih dana kada čovjek obično ne zna kud bi sa sobom, Nikša dotjeruje unutrašnjost svoje kušaonice. Rade se manje, ali i malo veće preinake samo kako bi se gost osjećao ugodnije i kako bi se povećao prostor. Dugi stolovi i klupe garantiraju udobnost i osjećaj da je svatko onaj tko se zatekao u ovoj kušaonici postao dio „konavoske priče“.Tako je cijeli inventar obložen daskama čempresa i to pridonosi tome da prostor odiše aromom tradicije. Trud je ono što se najviše manifestira među zidovima ove kušaonice koja se nada skorašnjem procvatu u punom smislu te riječi. Trud domaćina Nikše Bratoša i Miha Bokarice nagrađen je brojnim priznanjima, no prava nagrada uslijedit će svakim gostom koji sa zadovoljstvom pođe doma, koji svrati u obližnji Sokol grad i koji se s još većim zadovoljstvom jednom odluči vratiti u velikodušno naručje konavoskog gostoprimstva.Kako osjetiti duh Konavala?Kada se nasitite gradskog života, neprestane vreve i buke pođite u Grudu, tijekom jednog posjeta obiđite kuću Miha Bokarice i kuću Bratoš koji se nalaze stotinjak metara ispod Jadranske magistrale.Konavoska kuća: 098/ 9026 002 // 020 791 211www.konavoska-kuca. comOPG Bratoš: 099/ 191 4379opgniksabratos@gmail.comB. Lucić