"Prije 26 godina zagrmjele su po dubrovačkim zidinama crnogorske puške iz 'noći bratske krvomutnje'"

Dok Dubrovnik obilježava najtužniju obljetnicu u svojoj povijesti, iz Podgorice stiže pismo grupe crnogorskih intelektualaca među kojima ima bivših članova Vlade Crne Gore i Parlamenta Crne Gore, uglednih novinara, bivših političara i aktualnih građanskih aktivista "povodom 26. godina od crnogorskog ratnog pohoda na Dubrovnik ". Pismo je odaslano hrvatskoj, ali i javnosti u regiji, prenosimo ga u cijelosti.

"Prije 26 godina izvršen je najžešći napad na Dubrovnik, drevni grad i biser hrvatske, mediteranske i svjetske kulturne baštine. U susjednoj Hrvatskoj 6. decembar se obilježava kao Dan dubrovačkih branitelja. U Crnoj Gori se uglavnom ćuti o svemu što ima veze sa dubrovačkim ratištem, razarenjem tog grada, stradanjem njegovih žitelja, pljačkom kako javne tako i privatne imovine. Ćuti se i o uzaludno položenim životima građana Crne Gore koji su se u ratnom pohodu na Dubrovnik našli zahvaljujući tadašnjoj vladajućoj politici i manipulacijama političke elite.
Prije 26 godina zagrmjele su po dubrovačkim zidinama crnogorske puške iz “noći bratske krvomutnje”. Cijenu iluzije da se jednoj braći može pomoći pucanjem na drugu braću – još uvijek plaćamo svi, sem onih koji su te puške stavili ljudima u ruke. 
Naše oglašavanje predstavlja ne samo podsjećanje i njegovanje kolektivnog pamćenja na mučno vrijeme patnji i zločina već je i u funkciji reafirmisanja suočavanja s prošlošću. Taj proces doživljavamo ključnim za istinu, zadovoljenje žrtava i oporavak cijelog društva. 
Registrujemo prilično opadanje interesovanja javnosti za tematiku i sadržaje suočavanja s prošlošću iako je proces tek djelimično zaživio u Crnoj Gori. Uzrok tome je, opet, aktuelno ignorisanje i manipulacija političke elite prema intelektualnim, kulturnim, akademskim i aktivističkim grupama naročito kroz širenje klijentelizma, pragmatizma i ideje da je (isključivo) budućnost važna. 
Koliko taj proces može biti koristan potvrđuje ugrožena unutrašnja kohezija i integracijacioni procesi crnogorskog društva. A realizovani su samo određeni elementi i sadržaji suočavanja s prošlošću i to oni koji uključuju reparacije (individualni zahtjevi i procesi još uvjek traju iako je proteklo 26 godina), nekoliko pravosnažno osuđenih lica (zbog njihovog postupanja u svojevrsnom logoru, na teritoriji Crne Gore, za disciplinovanje Dubrovčana), kao i simbolički čin žaljenja (ne i jasnog izvinjenja). Realizovano je zapravo samo ono što je dozvoljeno, odnosno, odigrala se i još uvjek se odigrava, strogo “kontrolisana” i “dozirana” pravda. 
Aktuelni pristup suočavanju s prošlošću koji podrazumijeva stidljivo, skromno i nejasno priznavanje ratno-huškačko-profiterske politike, nepravdi i zločina u stvari relativizuje činjenice iz prošlosti, učvršćuje odustvo odgovornosti jačajući kolektivnu amneziju i strategiju da je najbolja opcija da sve poklonimo zaboravu i prepustimo se čarima partijske države, privatizacije i dočekivanju strateških investitora. 
U Crnoj Gori slobodno društvo se neće uspostaviti niti će istinski zaživjeti demokratija i posebno tolerancija, dok se ne osnaži unutrašnji dijalog o prošlosti a aktuelne i buduće generacije ne budu zvanično učene o crnogorskim pohodima prema susjedima i prema sopstvenoj različitosti. Ponešto što je sada prisutno u javnom diskursu, uključujući i udžbeničku politiku, je krajnje površno, stidljivo a aktuelne prilike, u politici i društvu, govore da je to bez dugoročnog efekta i stvarne izgradnje mira, poštovanja i zajedništva. 
Stasavaju nove generacije. “Svi smo u opsadi ovih crnih dana”, kao i prije 26 godina. I zbog tih novih generacija moramo reafirmisati suočavanje sa prošlošću i samo tako, uz činjenice i prepoznavanje odgovornosti tadašnje političke elite, utkati istinu o nepravdama i zločinima počinjenim u naše ime u našu kolektivnu svijest. Samo je tako moguće do kraja spoznati i prevladati, zbog budućeg mudrijeg ponašanja, crnogorsku destrukciju i traume koje su u tom vremenu naizraženije bile kroz ratni pohod na Dubrovnik, deportaciju izbjeglica iz Bosne i Hercegovine i progone neistomišljenika na njihovom unutrašnjem, političkom i etničkom “ratištu”, gdje dominira slučaj “Bukovica”. Drugačije nećemo imati pravo da ustanemo kada se ponovo patriotizam počne izražavati mržnjom." - piše u pismu kojeg potpisuju mr.sc. Žarko Rakčević, Rifat Rastoder, Džemal Perović, Sead Sadiković, Balša Brković, doc.dr Branislav Radulović, Veseljko Koprivica, mr.sc. Aleksandar Saša Zeković, Ljiljana Raičević i Boris Raonić.