Otvor za novac na recepturnom stolu

Na drvenoj vodoravnoj plohi recepturnog stola stare ljekarne nalazi se otvor koji je bio predviđen za spremanje novca od prodanih lijekova. Otvor je bio tako prilagođen izdubenom kosinom da su novčići ili papirnate novčanice lako kroz njega klizile. Ispod otvora, odnosno ispod radne plohe stola, nalazila se ladica u koju je upadao novac. Naravno, ladica je bila pod ključem, i onaj tko je eventualno trebao vraćati ostatak morao je imati ključ. Utržak se svaku večer, ili pak prema potrebi, praznio. Ovaj praktični fratarski izum, imao je i higijenski razlog. Kupac lijeka stavljao je novac na stol, a prodavač bi ga nakon što je vidio da li iznos odgovara cijeni lijeka, i nakon što je eventualno vratio ostatak, određenim pomagalom gurnuo u kasu kroz otvor. Drugi razlog ovakve naplate jest i „transparentnost transakcije“, jer je postupak omogućivao kupcu i prodavaču da vizualno kontroliraju točnost obračuna. Ovaj izum svojevrsni je prethodnik kasnije kase, koja je uobičajeni inventar svake trgovine do današnjih dana.

Fra Stipe Nosić