Pobjednik je najčešće gubitnik jer plaća piće za svih!

Ljetno je popodne. Plaže su, dakako, pune, ali ima čeljadi koja ne uživa u morskim radostima. Doma su pod klimom ili negdje pod krošnjama borova, hvataju 'prirodnu klimu'. Takav je slučaj i s penzionerima na boćalištu pod Rašicom koji se ondje okupljaju svako popodne, neki već pola stoljeća. Počeli su u mladosti, a navika ostala do današnjih, umirovljeničkih dana.
- Otkad se 'Petka' osnovala, počeo sam ovdje igrati boće – povjerava nam osamdesetogodišnji Miho Čupić – Pa sam osnovao klub 'Stijelac' koji je bio iza Mihajla, a sad su nam digli klub za neku građevinu pa ovdje igramo. Svaki dan sam popodne ođe, živim u Lapadu kod pošte.
Pa što govoru doma na to što vas nema nijedno popodne? - zanima nas.
- Ništa! Žena vazda zna đe sam, a ja dođem na vrijeme doma. Zabavljamo se, zaigramo na karata, ali više na boća. Ovdje nam je super, odlično! Dobri gazde, lijepi zrak, dobro društvo!
- Kad sam kao mulac počeo dolaziti tu u kamp, ovdje je bila jedna mala 'limenka', pa je marende držao gospar Ante Blitvić, i tu bi igrali karte – sjeća se Branko Negodić, poznat široj javnosti kao nekadašnji županijski pročelnik pa predsjednik Uprave Vodovoda, zadnje tri godine umirovljenik.
Više o čeljadi ispod Rašice pročitajte u tiskanom subotnjem broju Dubrovačkog vjesnika!