Papa Benedikt XIV. (1675. – 1758.) izdao je dekret kojim je 1741. godine zabranio rad samostanskim ljekarnama. Dekret se naravno odnosio i na ljekarnu dubrovačkih franjevaca. Oni tu odredbu očito nisu mogli prihvatiti, pa je njihova ljekarna radila i dalje. Više puta preko svoje generalne uprave u Rimu pokušavali su svoj rad uskladiti s tim crkvenim dekretom. To im je uspjelo tek 53 godine kasnije, na način da su od jednog drugog pape dobili dozvolu za rad ljekarne.
U rukopisnom arhivu sačuvan je originalni dokument koji potvrđuje da je generalni tajnik Reda Bonaventura de Placentia pisao papi Piju VI. (1717. – 1799.) o tradicionalnom radu ljekarne dubrovačkih franjevaca i molio dozvolu da ona nastavi s radom. Papa pismeno nije odgovorio, ali prema dokumentu kojeg je potpisao spomenuti generalni tajnik, 2. prosinca 1794. papa Pio VI. usmenom je izjavom (»vivae vocis oraculo«) posve službeno, dao dozvolu da ljekarna nastavi rad u dotadašnjem obliku. Da je franjevcima bio dragocjen taj dokument ilustrira i činjenica da se u njihovu arhivu, u Kutiji IV, pod br. 32, nalaze dva prijepisa toga dokumenta.
Franjevci su tako, kad je rad ljekarne bio u pitanju, zaobišli dekret pape, kao što su kasnije učinili sa strogim austrijskim zakonima, zbog kojih je i car Franjo I. dekretom 1828. napravio iznimku i dopustio rad ljekarne.
Fra Stipe Nosić