Mjesto gdje uistinu postoji sklad prirode i čovjeka

Kao i svi Konavljani na početku dana, o čemu će nego o vremenu. Trebalo je prema „Vakuli“ biti kiše, pa čak i snijega... Na koncu ništa! Samo magla iznad koje se ne zna što je, oblaci ili sunce. Međutim, vrijeme nije moglo omesti nastavak, treći dan edukacijskog putovanja konavoskih agroturizama.

Kako je i bilo planirano, putovanje je nastavljeno prema Sloveniji, točnije prema Postojni i njenoj višestoljetno poznatoj špilji ili slovenskoj jami. Istina, za posjet špilji vremenski nam uvjeti nisu biti značajni, jer dolje, duboko pod zemljom uvijek je ista temperatura, oko 10 stupljeva, a vanjsko vrijeme nema nikakvog utjecaja. Svi iz grupe koji su prije više desetaka godina bili tu, većina na školskim ekskurzijama, zasigurno su mogli primjetiti brojna poboljšanja na uređenju, organizaciji i usluzi prilikom posjeta.

Kao i na drugi mjestima gdje se okuplja veliki broj ljudi sigurnost je na prvom mjestu, ali da će svakog od nas fotografirati na samom ulazu – nismo očekivali. Ispostavilo se na izlasku iz špilje kako to nije „sigurnosno fotografiranje“ jer nas koncu puta, svakog je čekala njegova osobna fotografija kao uspomena na posjet. Taj „znak pažnje“ iznosi 5 EURa...  

Što reći o samoj špilji? Koliko god priroda površinu zemlje čini lijepom i svakim danom promjenjivom, tako tu, u dubini zemlje čini je još ljepšom i ljudskom oku nepromjenjivom. Naime, ne postoji nitko tko može pratiti rast stalagnita i stalaktita kada oni u najboljem slučaju narastu po jedan centimetar u 100 godina, a obično je to čak 400 godina za centimetar. A pojedini su veliki više desetaka metara... Međutim, u Postojni je, za divno čudo, postignut sjajan sklad prirode i čovjeka.

Fantičan prijevoz malim vlakićima koji prolaze kroz šumu stalagnita i stalaktita, te brojnih tunela naizgled je malo strašljiv, ali je zasigurno jedan od najljepših trenutaka obilaska. Ipak, možda malo smeta brza vožnja pri kojoj se ne može u potpunosti uživati u prizorima, ali mora se razumijeti i organizatore koji žele što prije provesti rijeke ljudi koji svakodnevno posjećuju ovo mjesto.

Špilju posebno krasi fantastična rasvjeta te pješačke staze prilagođene svima, od najstarijih do najmlađih, pa čak i invalida. Postojna i njena čovječja ribica svakako je mjesto koje svakoga na kraju ostavlja bez daha i zove da se nekada ponovno vrati.  
Još uvijek pod dojmom Postojne, dolazimo u Vipavsku dolinu, u vinariju Rovnčan. Ljubazni vlasnik i njegova obitelj dočekuju Konavljane s lijepom pričom o vinovoj lozi koja je sinonim ovog kraja te degustacijom čak šest vrste bijelih i crnih vina. Srdačnost, prisnost i vidljiva iskrenost domaćina i njegove obitelji ostavila je pozitivan dojam na posjetitelje iz Konavala koji su pohvalili njegovu vinariju, rad te uslugu koju su dobili.

Poslijepodne je bilo rezervirano za razledanje Buzeta, „baze“ u kojoj je bio smještaj. Kao i brojni drugi gradovi u unutrašnjosti Istre i Buzet, tj. njegov stari dio smjestio se na vrhu brežuljka s kojeg na sve strane puce prekrasan pogled. Teški uvjeti života na vrhu brda, neuređenost, neodržavanje i zapuštenost većine građevina zasigurno je natjerala stanovništvo da napusti grad u zidinama te se spusti u dolinu i organizira život na bolji i moderniji način. Osim župne crkve, župnog dvora i nekolicine državnih ureda, tek poneki objekt je uređen i najvjerojatnije spreman za turističku sezonu. Jer kako drugačije objasniti sate provedene u šetnji bez da sretnete bilo koga, da nema kioska, trgovine... Tek jedan kafić, manji restoran i pusto dječje igralište. Tužno, prazno i jadno!

Završna večer edukacijskog putovanja kao i obično rezervirana je zajedničko druženje, rezimiranje utisaka, pjesmu i vedro raspoloženje. Međutim, na večeri su, pored svega, svojim dolaskom Konavljanima iskazali poštovanje Milan Antolković, pročelnik za poljoprivredu Istarske županije zadužen za ruralni razvoj te gradonačelnik Buzeta Siniša Žulić. Gospodin Antolković stari je prijatelj konavoskog agroturizma. Naime, upravo je on u počecima rada Udruge u Konavlima pomagao i pozivao Konavljane u Istru koja je već daleko odmakla u ovoj vrsti ponude. Obraćajući se nazočnima, pročelnik Antolković govorio je o pozitivnim rezultatima agroturizma u Istri i sinergiji njegovog kraja s Konavlima i Baranjom, trima točkama na samim rubovima Hrvatske.

Iako odlazi u mirovinu, gospodin Antolković će i dalje ostati privatno uz ruralni razvoj i poljoprivredu pa je s tim u vezi i nadalje spreman pomoći u svakoj akciji Agroturizma Konavle. Gradonačelnik Žulić također se zahvalio što je upravo Buzet izabran za „bazu“ Konavljana na ovo putovanju i zaželio uspjeh u daljnjem radu.

Iznenađenje je uslijedilo na samom kraju svečane večere kada je upriličeno posebno čašćenje triju Kata povodom blagdana Svete Kate te jednog rođendana, uz tortu i lijepe želje.