Vijesti Mišljenja

Mark Thomas

Kako su mi podvalili tablet 'from Mostar'

ENGLEZ U DUBROVNIKU

Da, znam da je nova godina vrijeme za optimistični pogled prema naprijed, ''u hrabru budućnost'', ali ipak se moram malo vratiti unatrag. Bilo je to nekoliko dana prije Božića, u tradicionalno vrijeme kad se kupuju božićni darovi. Odlučili smo međusobno se ne darivati nego pokazati blagdanski duh i donirati novac u humanitarne svrhe. Jedini član obitelji koji je trebao dobiti dar bila je moja punica, ali i to je bilo više iz potrebe negoli zadovoljstva.


Izluđivala nas je svojim tehnološkim problemima. Ona je odnedavni preobraćenik na svijet Facebooka i postala je pravi ovisnik. Međutim, koristila je stari tablet moje žene, a koji ima brzinu Hrvatskih željeznica. Mjesecima smo slušali, ''Opet se zamrznuo'' te ''Sad spava''. Jedini odgovor na našu obiteljsku situaciju bio je kupiti joj novi. Nekako je ''čast'' za kuponju tehnološke novotarije pripala meni.

Naravno, na to sam potpuno zaboravio sve do Badnjaka. Posjetio sam jednu butigu u Lapadu (neću je imenovati zbog zakonskih razloga) i pogledao što se tamo nudi.
''Tko je tetka Ana?'', upitao sam punicu.
''Ako samo koristi tablet, onda je ovo dobar izbor za nju'', dodala je prodavačica.

Ja sam jedini član obitelji koji nema tablet, a zašto su baš mene izabrali za ovaj zadatak ostaje mi nejasno, pa sam poslušao savjet prodavačice. Tablet mi je izgledao u redu, ekran je bio dovoljno pregledan, što je bolje nego da žmirkajući pritiska po ekranu držeći ga tri centimetra od nosa.

Čak sam ga i lijepo umotao. Treba imati na umu da sam muškarac, a velika većina nas nije ni spretna ni vješta u zamotavanju regala koji na kraju neće izgledati kao da ga je pelikan probavio. Božićni objed je počeo i budući da nitko nije očekivao dar, išli smo dalje bez ''stanke''.

Onda smo se zaustavili na pola puta i otkrili iznenađenje. Punica je naravno zaplakala i svima zahvalila od srca. Nastavili smo s objedom i tablet je ostavljen sa strane. ''U redu, 'ajmo sad isprobati novu napravu'', krenuo sam u akciju nakon deserta. Nešto je bilo čudno. Uključio sam tablet i učitao Facebook, Viber and Gmail, jedine tri aplikacije koje punica koristi.

Činilo mi se da je tablet jako spor. Kad sam učitao sve aplikacije, zagonetka je postala još...pa zagonetnija. ''Tko je tetka Ana?'', upitao sam punicu. ''A kako znaš Iva iz Berlina?'', dodao sam.

Otvorio sam njen viber račun i na moje iznenađenje, adresar joj je bio pun nepoznatih imena i faca. Izgleda da velika većina njih živi u Mostaru i Frankfurtu. Na ekranu sam mogao vidjeti sva njihova imena, emailove, telefonske brojeve čak i fotografije. Misleći da ludim, otvorio sam Gmail. ''Dobrodošli natrag'', bila je prva poruka.

A onda se pojavilo još jedno nepoznato ime i cijela lista kontakata, s datumima rođenja i telefonskim brojevima. Još jedna mješavina Hercegovine i gastarbajtera koji se žive i rade u zemlji Anđele Merkel. Neki od kontakata bili su istovjetni onima na viberu.

Češkajući se po glavi, pokušao sam s facebookom. Opet ista priča s cijelom listom hercegovačkih faca, videima Mate Bulića i fotografijama mostarskog mosta. Da, pogodili ste (sigurno ne puno prije mene), ovaj tablet nije bio nov. Izgleda da je neka gospođa, očigledno iz Mostara, uzela ovaj tablet prije negoli ga je vratila natrag zbog njegove prevelike sporosti. Ostavila je sve svoje podatke u tabletu, što je zasigurno bila njena greška, ali najveći užas je taj što ga je ova lapadska butiga sad pokušala (i uspjela) ponovno prodati, i to meni!

Toliko toga ovdje nije u redu da ne znam odakle bih počeo. Osim potpuno neprofesionalnog pristupa ponovne prodaje korištenog tableta nekome drugome, oni su mi također dali i sve osobne podatke one gospođe, kao i podatke svih njenih bližnjih. Privatnost bi, osobito u ovim danima krađe identiteta, trebala biti zaštićena, a ne prodana nekom drugom kupcu. Ne moram ni reći da sam po završetku božićnih blagdana odmah otišao u lapadsku butigu. ''Oh, oprostite, taj tablet smo dobili iz druge butige i pretpostavili smo da je nov'', bio je iskreni odgovor prodavačice.

Nekako mi ju je bilo žao. Ona nije bila osoba s kojom bih se trebao svađati. Sustav za koji radi bio je uzrok ovoj neugodnosti. ''Možemo vam ponuditi novi'', pokušala se nasmijati. ''U redu, samo se ovaj put potrudite da je nov i da nema suvenira iz Mostara'', zaključio sam.

 

Naslovnica Mišljenja

Najčitanije