Vijesti Mišljenja

Mark Thomas


Najbolje vrijeme za kupovinu kuće je 'prije pet godina'

ENGLEZ U DUBROVNIKU

''Imate stanovništvo koje je ili puno milijunaša ili iluzionista'', našalio se međunarodni stručnjak za nekretnine koji je sjedio nasuprot meni. ''Pa, sigurno je da nismo milijunaši, ovo je Dubrovnik, a ne Monaco, a nismo ni iluzionisti'', odgovorio sam sa smiješkom. Bili smo usred razgovora o predmetu njegovog posla i sve je išlo smjerom koji sam i očekivao. ''Dobro, reci mi kako mladi uspijevaju napraviti prvi korak na putu do vlastite nekretnine?'', dodao je upitno.

Ako nisam uključen u nekakav razgovor o turizmu, onda je sljedeća tema najčešće svijet nekretnina. Kao prvo, put do nekretnine ili nekretninska ljestvica gotovo i ne postoji u Dubrovniku. Cijela stvar funkcionira na sljedeći način; kad počinjete stvarati karijeru, uzimate kredit za mali jednosobni stan po vrlo razumnoj cijeni. To je prvi dječji korak na ljestvici posjedovanja vlastite nekretnine. Kako se vaša karijera (i plaća) razvijaju tj. rastu, prodajete ovaj stančić (kako biste zaradili) te krećete u potragu za većim.

Onaj prvi kredit, koji još otplaćujete, sad prebacujete na novu nekretninu, međutim, on lagano raste, ali raste i vaša plaća. Počinjete se penjati na ljestvici. Ovakva situacija se ponavlja još nekoliko puta prije negoli dođete do doma iz snova, barem u teoriji.

Takav način funkcionira vrlo dobro (većina mojih prijatelja i obitelji u Velikoj Britaniji slijedila je ovaj put), naravno, ako cijene nekretnina ne padnu ili ne dobijete otkaz. Prema tome, postavlja se pitanje, kako se zaboga mlada obitelj u Dubrovniku uopće može popeti na ovu ljestvicu? Trebaju im ljestve! Objasnio sam to stručnjaku za nekretnine, a on je opet upitao, ''Dobro, kako mladi ljudi ili bilo tko drugi, uopće kupuju kuće i stanove?''.

Jednostavan odgovor je bio – ne kupuju. ''Od svih prijatelja i obitelji koje imam ovdje, mislim da je samo nekoliko njih kupilo i posjeduje vlastitu nekretninu'', odgovorio sam. Onda sam na stol spustio primjerak Jutarnjeg lista, otvorio stranicu o nekretninama, a koju je krasio naslov ''Dubrovnik ima najskuplje cijene nekretnina u Hrvatskoj''. Vidio sam da moj sugovornik duboko razmišlja dok sam mu prevodio članak. Još se više šokirao kad sam mu objasnio vrlo težak proces dobivanja kredita te činjenicu da se doslovno odričete života i predajete ga banci na 25 godina.

''Naravno, ako si možeš priuštiti otplaćivanje kredita, što većina ljudi, bez osvajanja glavnog dobitka na lutriji ili pljačke banke koja im je i dala novac, ne može'', suosjećajno sam odgovorio. Premija je živjeti u Dubrovniku i uspjeti pokriti sve troškove života. Naravno, situacija u kojoj jedan grad ima dvostruko više cijene od glavnog grada nije jedinstvena. Međutim, jaz između lokalnih plaća i cijena za kvadratni metar stambenog prostora je toliki da većina ljudi jednostavno odustaje, a oni sretnici koji su uspjeli napraviti prvi korak na ljestvici posjedovanja vlastite nekretnine ostaju tu gdje jesu.

Doslovno trebate njegovati dobre odnose s roditeljima jer je gotovo izgledno da ćete većinu svog života provesti pod istim krovom. ''S druge strane, lokalni agenti nekretninama će tvrditi da postoji velika potražnja za nekretninama u Dubrovniku, koja većinom dolazi od inozemnih kupaca, te da tržište određuje cijene'', ponudio sam nekakvo objašnjenje. ''Ako tržište raste, onda su u pravu, barem s njihovog gledišta koje kaže kako zaraditi novac'', odgovorio je.

''Ali treba postojati protok na svim razinama kako bi zajednica rasla i bila zdrava'', zaključio je. A onda je dodao u malo vedrijem tonu, ''Najbolje vrijeme za kupovinu kuće je uvijek 'prije pet godina'''. Svi jako dobro znamo da je Hrvatska daleko dogurala od proglašenja nezavisnosti, ali još je jako dug put pred njom. Samo pitajte Kolindu kako je zadovoljna tempom kretanja na Vladinoj razini. Stvari su se počele razvijati jako brzo, a onda su naglo usporile na puževu brzinu.


Naravno, oni koji ''imaju'' još uvijek žive kao bogovi, dok oni koji ''nemaju" opterećuju jednu karticu kako bi platili ostale tri. Kao što je John Paul Getty jednom rekao, ''Ako banci dugujete stotinu dolara, to je vaš problem. Ako banci dugujete stotinu milijuna dolara, to je njezin problem''.


 

Naslovnica Mišljenja

Najčitanije