Vijesti Mišljenja

Mark Thomas

Bio sam doma, u 'offline' društvu

ENGLEZ U DUBROVNIKU

Bio sam u posjetu svojoj domovini na tjedan dana. Vratio sam se zemlji stalnih pljuskova, smaragdno zelenih krajolika (vjerojatno zahvaljujući pljuskovima) i očajnoj organizaciji. Da, bio sam u svom engleskom domu u divljinama jugozapadne Engleske, dijelu Velike Britanije koji je tako spektakularno lijep da vam se čini kao da šetate uljem na platnu iz 16.stoljeća. Bio sam u zemlji koja je tako daleko od Europe, točnije bio sam u domovini Brexita. Ovo su područja orijentirana antieuropski.

Da, na mnogo načina to je domovina Brexita, a i Stranke za nezavisnost Velike Britanije (UKIP) koja je ovdje osnovana. Iskreno govoreći, jasno mi je i zašto. Ova regija je udaljena geografski, društveno i tradicijski. Ovdje nema jedne mješalice za vodu, a ne, ovdje je posebno jedna za toplu, a posebno jedna za hladnu vodu koje se nalaze na suprotnim krajevima umivaonika. Gotovo poput metafore, hladna predstavlja Europu, a topla Veliku Britaniju, ovdje nema miješanja. Na kraju vam ne preostaje ništa drugo nego brzinski prati ruke malo ispod tople, malo ispod hladne kako biste dobili umjerenu temperaturu koja vam odgovara.

Međutim, realnost je drugačija, prvo vrištite zbog vruće, a potom zbog ledeno hladne vode. Litre, centimetri i kilogrami su ''kontinentalne'' mjere koje se upotrebljavaju ''negdje daleko'' stoga, ako se koristite metričkim sustavom, često ćete naići na pitanje poput ''Koliko je to u engleskim mjerama?'' Neobično je. Ekscentrično. Tvrdoglavo engleski. Pariz, Berlin i Madrid se čine milijunima milja daleko. Novosti se najviše odnose na događanja u Velikoj Britaniji, kako na radiju tako i na televiziji. Političari se stalno bave unutarnjim temama. Zapravo, svi pričaju samo o onome što se događa u okrugu od nekoliko mjesta.

Ako slučajno spomenete da ste nekad davno živjeli u Londonu, lokalni ljudi će vas gledati poput nekog kozmopolitskog snoba i odmah komentirati ''Posljednji put sam bio u Velikom dimu (the Big Smoke) negdje prije dvadeset godina''. Da, ljudi koji žive daleko na jugozapadu Engleske doživljavaju London kao nešto strano. Možete onda samo pretpostaviti što misle o Lisabonu, Luxembourgu i Lionu! Kad im kažem da sad živim u Dubrovniku, prva reakcija im je pogledati me od glave do pete kao da sam upravo sletio s Marsa. ''Oh, stvarno, to zvuči egzotično'', sljedeći je njihov komentar.


Ovdje zapravo nitko ni ne zna za Igru prijestolja ili Ratove zvijezda ili Robina Hooda, što je, iskreno govoreći, pravo osvježenje. Nitko ne zna za kruzere, turiste, Pelješki most ili terene za golf, što je također pravi predah od naših svakodnevnih tema. Zapravo njihovo znanje o Hrvatskoj je jako malo, kao i o Europi, ili Europskoj Uniji. Kad sam pokušao započeti temu o jedistvenoj valuti, Schengenu, fondovima ili EU parlamentarcima, dočekli su me upitni izrazi lica.

To je poljoprivredni kraj i njih samo zanima cijena kukuruza i kad im je sljedeći servis traktora. Pravo bogatstvo Engleske zapravo leži u zelenim brežuljcima, a ne u staklu i čeličnim neboderima urbanih područja. Ovo nisu neki jadni poljoprivrednici koji čekaju na subvencije države. Ovo su milijunaši koji voze Jaguare i imaju tisuće hektara zemlje u svom vlasništvu. To je ''obiteljska srebrnina''.

Društvena mreža u ovom dijelu svijeta je seoski pub. Facebook je nova moda kojoj ne treba vjerovati. Što je vjerojatno i istina jer ne možete uhvatiti više od par minuta internetskog signala na pametnom telefonu. Djeca nemaju mobitele, a kamoli pametne telefone. Stoga je i signal za mobilne telefone sporadičan, ako bi se tako moglo reći. Ljudi se ovdje nalaze i druže u pubu. Poslovi se sklapaju uz pintu (manje od pola litre) pive. To je ''offline'' društvo koje kao takvo cvjeta. Ne bih rekao da su okrenuli leđa modernoj tehnologiji. Pitam se jesu li se s njom ikada i susreli.

''Smanjite vašu brzinu, a ne broj jelena'', znak je koji vas pozdravlja na gotovo svakom kantunu. Brzina nije nešto uobičajeno u Devonu, njegovi stanovnici je ne primjenjuju u nijednom aspektu svog života. Uvelike sam smanjio brzinu svog života prošli tjedan. Ako ste mislili da je Dubrovnik spor, dođite u Devon. Ovdje se život uistinu odvija u sporoj traci...i to mi se jako sviđa. Sviđa mi se biti odsječen od ostatka svijeta, od Europe i od....pa svega.


Ovo je poput prirodnog spa centra za um i tijelo. Iz ove perspektive, Dubrovnik mi se činio tako užurbanim, tako prometnim, tako prenapučenim u odnosu na ova zelena brdašca. Nemojte me krivo shvatiti, nedostaje mi moj drugi dom, ali odmor od stvarnosti u vlažnim predjelima Devona je jednostavno pročiščavajući.


 

Naslovnica Mišljenja

Najčitanije