Vijesti Mišljenja

Mark Thomas

Njorganja i kruzerska prigovaranja

ENGLEZ U DUBROVNIKU

Čini se da u posljednje vrijeme previše pozornosti poklanjamo negativnostima. Međutim, ta negativna ''vibra'' jako loše utječe na mene. Stalne jadikovke o visokim cijenama u Dubrovniku, velikom broju kruzera, pravilima oblačenja u gradskoj jezgri koja se ne provode, nedostatku parkinga, prevelikoj vrućini.....tome nema kraja. Ne mogu otvoriti ni dnevne novine (zaboga, to zapravo više skoro i ne radim) ili bolje rečeno internet, a da me ne dočekaju užasne vijesti. Od Trumpa do terorizma na globalnoj razini ili od Bosanke do požara na lokalnoj razini.

Gdje je puca za resetiranje? Dosta mi je! Da, svi znamo kako se Franković izbrbljao o svojim namjerama da smanji broj kruzerskih gostiju, ali ne morate stalno puniti moj inbox emailovima ponavljajući da je napravio pogrešku. On je nov u ovom poslu i očigledno je da još treba učiti, pa je i razumljivo da će praviti pogreške. Međutim, jedna jedina njegova rečenica o smanjenju čarobne brojke s 8,000 na 4,000 gostiju pokrenula je lavinu naslova od Australije do Aljaske koji govore ''Dubrovnik ne želi turiste!'' Svima nam je jasno da je on to morao učiniti puno promišljenije, na diplomatski način, a ne, kao što mi je jedan australski stručnjak za odnose s javnošću rekao ''svima obznaniti svoju odluku kao da viče s krova''. Mlad je, naučit će.


Sve je stvar percepcije. Labud je vjerojatno najgracioznija životnija na svijetu, koja klizi površinom vode, naizgled bez ikakva napora. A ustvari, ispod površine vode su ogromne ''nožice'' kojima zamahuje kroz vodu koliko god može jače. Pogledajte samo društvene medije. Doslovno nas bombardiraju lijepim ljudima koji rade čudesne stvari. Ali tu se radi samo o virtualnim osobama! Postoje i virtualni labudovi. Pretvaraju se da su nešto što zapravo nisu samo kako bi se dojmili onih ljudi koje zapravo za njih nije niti briga. Čak poznam ljude koji su spremni učiniti sve samo kako bi imali savršenu sliku na facebooku!


Ali ono što pritom gube je uživanje u stvarnom trenutku jer sve što žele je pohvala i divljenje ''online'' zajednice. Izgubili smo sposobnost cijeniti sami sebe i nekako imamo nevjerojatnu želju živjeti za druge. Loši komentari ili nedovoljno ''lajkova'' na facebooku, nekome će doslovno uništiti dan. Ovakva situacija također stvara jednolikost.

Nemojte previše odudarati od okoline jer bi vas ista mogla u trenu odbaciti. Ako ste imalo drugačiji i odstupate od zadanih kalupa, onda ste ''čudni'' ili ''ludi'', a stvarnost je zapravo skroz drugačija. Meni ste zasigurno kao takvi i zanimljivi i jedinstveni. Ljudi idu toliko daleko kako bi imali holivudski način života, kako bi uživali u ''online'' slavi. Pravi holivudski način života prepun je afera, droge, bulimije, depresije, alkohola, propalih brakova, seksualnih skandala, neplaćenih dugova, sudskih slučajeva...Trebam li nastaviti? Ali kad gledate ove virtualne osobe preko interneta, imate dojam da doslovno seru čisto zlato! Pravi bogataši i slavni ljudi odavno su shvatili da je jedini način za ostati zdravom osobom sjetiti se da nisi slika koju bi drugi ljudi trebali obožavati. Zapravo je potrebno upravljati sam sa sobom i svojom percepcijom.

Hvala Bogu što sam se rodio u vrijeme kad internet nije postojao. Ne mogu ni zamisliti pritisak pod kojim se nalazi današnja mlada generacija, a sve kako bi imali život kao da su upravo sišli s naslovnice Cosmoplitana. Pritisak vršnjaka mora da je ogroman. Jedna loša fotografija na facebooku i u samo nekoliko sekundi ''prijatelji'' će vas se odreći, a vi ćete izgubiti svoj društveni status.


George Orwell bi bio ponosan na državu Velikog Brata koja je tijekom godina stvorena. Da je gradonačelnik šutao o svojoj ''kruzerskoj'' namjeri i bavio se svojim poslom, cijela situacija bi bila puno lakša. A s druge strane, da ljudi nemaju potrebu komentirati vijesti dana, kao da twitter i facebook samo njih čekaju, onda ne bismo trebali ni čitati ni gledati svu tu internetsku halabuku. Neki dan sam čitao jedan zanimljivi članak naslova ''Zašto je potrebno uzeti predah od vaše internetske osobe''.

Radi se o tome da je jedna američka novinarka trpjela toliko nasilje preko društvenih mreža da je na kraju potpuno promijenila svoj internetski identitet i postala potpuno druga osoba. Isključila je svoju ''online'' osobu sa svojom ''offline'' osobom. Ostavila je svoju ''online'' osobu na milost i nemilost svim uznemiravanjima i ispadima ''online'' idiota i nastavila svoj život ''offline''.

I uspjelo joj je, ustvari joj je tako dobro krenulo da je na kraju napisala bestseler o svojim iskustvima. Evo recimo, vi upravo sada čitate ovaj tekst i na neki način ste u interakciji sa mnom. Ali jeste li vi stvarno u interakciji sa mnom ili s osobom koju sam ja stvorio?

Naslovnica Mišljenja

Najčitanije