Vijesti Mišljenja

Mark Thomas

'Bikini zakon' odnijela Jadranska morska struja

ENGLEZ U DUBROVNIKU

Mislim da bi nam svima dobro došao odmor od ovih ljetnih vrućina! Ne znam čini li se to samo meni ili su temperature ovog ljeta više od uobičajenih za ovo doba godine. Kao da se nalazim u konstantnom bazenu vlastitog znoja. Jesu li ovo znakovi globalnog zatopljenja ili je samo blesava godina u pitanju? Zaboravio sam kako izgleda kiša, a to zvuči potpuno ludo kad dolazi iz usta jednog Engleza.

Pitam se samo kako ovi turisti iz sjeverne Europe mogu šetati po zidinama ili Stradunu na trideset (gotovo četrdeset) stupnjeva. Kolovoz je zasigurno jedan od najgorih mjeseci za boravak u Dubrovniku! Ništa pozitivno ne mogu povezati s ovim mjesecom. Bismo li mogli preskočiti kolovoz i zakoračiti odmah u rujan? Stradun sliči onim ogromnim redovima na ulazu u Old Trafford ili Stamford Bridge u vrijeme odigravanja utakmica u 14,30 sati. Uzgred, što se dogodilo s ''bikini zakonom'' koji propisuje pristojno odijevanje u staroj gradskoj jezgri?

Ovaj bi propis u dubrovačkoj povijesti mogao ostati zapisan kao zakon koji je najkraće trajao. Ako se ne varam, mislim da je stupio na snagu 24.kolovoza prošle godine i trajao nekih dva mjeseca. Bilo je riječi o velikim novčanim kaznama. Posebne ploče su postavljene na ulazima u grad. Održavane su konferencije za novinare na kojima uobećavali novi režim odijevanja. Čuvari reda šetali su ulicama tražeći prijestupnike. Ovo je bila priča koja je zainteresirala sve međunarodne medije. Sjećam se da sam dao intervju za švedsku televiziju. A onda, jedva dva tjedna kasnije, balon se ispuhao i sve se zaboravilo.

A ove godine od svega toga nema apsolutno ništa! Nema provjera, nema kazni ni presica. Sve je pometeno pod tapit. Koje li ironije, ovaj tjedan se pojavila fotografija koja prikazuje grupu mladih turista koji sjede na ulazu u grad s transparentom ''Free Sex''. Morao sam se nasmijati. Ne zbog onoga što je pisalo, jer mi smo slobodna zemlja sa slobodom govora, nego zato što je ova grupa sjedila upravo ispod znaka postavljenog lani kako bi najavio pravila ponašanja u staroj gradskoj jezgri! Ironično! Moglo bi se raspravljati o tome je li ovaj zakon bio dobra ili loša ideja, je li bio osuđen na propast prije negoli je uopće zaživio. Ali to je priča za neku drugu priliku.

Ono što ja ne razumijem je čisto bacanje javnog novca i potpuni nedostatak odgovornosti. Možete donijeti zakona koliko god vas volja, ali ako ih ne možete provesti, onda je to pravi pucanj u prazno. Bi li ova regula bila donesena da su gradski vijećnici trebali potrošiti svoj vlastiti novac kako bi ga proveli? Ne! Ali vrlo rado su uzalud potrošili naš novac i ne vide razlog za objašnjenjem ili čak isprikom zbog svog čina. Samo prošetajte Stradunom u bilo koje doba dana preko tjedna i vidjet ćete doslovno stotine polugolih ljudi. Onda, ali čak i danas, bio sam i jesam protiv tog pravilnika jer mi se čini drakonski i nedovoljno promišljen. Ali kad ste ga već donijeli i potrošili naš novac, onda se barem potrudite provesti ga, ne odustajte nakon samo dva tjedna. Ako se pokaže nepraktičnim nakon godinu dana, onda ga mijenjajte kako bi mogao funkcionirati. Nemojte jednostavno odustati.

Ovo pomanjkanje odgovornosti je bolest koja se širi hrvatskom politikom i institucijama. To je kultura prebacivanja odgovornosti na treću stranu kako bi se izbjeglo donošenje odluka. Svi smo to imali prilike doživjeti kad smo bili u ''potrazi'' za nekom dozvolom ili važnim dokumentom. Jurimo poput bezglavih kokoši od ureda do ureda da bi nam samo bilo rečeno ''trebate ići na treći kat, soba broj pet''. Naravno, kad stignemo na treći kat, kažu nam ''ne, trebate ići na peti kat, soba broj 89''. Beskrajna priča o nesposobnosti. Kao da se nalazimo na vrtuljku hrvatske birokracije!

A sada je novi gradonačelnik obećao striktne mjere ograničenja broja kruzera i kruzerskih posjetitelja s 8000 na 4000 putnika koji mogu istovremeno ući u grad. Ovo jest prijeko potrebna mjera, ali čini mi se da će je dočekati ista sudbina kao i ''bikini zakon''. Pričati je jeftino. Mislim da smo svi već usvojili pristup ''ne vjerujem dok ne vidim''. Kako li namjerava ograničiti broj turista s kruzera, zasad ostaje zagonetka. Toliko sličnih planova je bilo i prošlo, odnijela ih Jadranska morska struja, pa mi oprostite ako sam malo skeptičan. Kao što možemo vidjeti, limit od 8000 gostiju ne funkcionira, ustvari, 10000 gostiju u bikinijima bi nam moglo šetati po gradu i opet se ništa ne bi poduzelo. Možda bismo trebali pronaći našu vlastitu Margaret Thatcher. Naravno, ona je imala svojih mana, ali su stvari funkcionirale. Kao što je jednom prilikom rekla, ''Ako želite da nešto bude rečeno, zamolite muškarca; ako želite da nešto bude učinjeno, zamolite ženu''.
 

Naslovnica Mišljenja

Najčitanije

Ubrzano se radi na lapadskom klizalištu

Ubrzano se radi na lapadskom klizalištu
Šator koji će pokrivati ovogodišnje klizalište na teniskim terenima u Lapadu do kraja današnjeg dana bit će zavr...
Ubrzano se radi na lapadskom klizalištu