Kako se lokalni izbori bliže, sve je više predizbornih obećanja. Dijeli se šakom i kapom. Besplatni vrtići, novi dom umirovljenika, nova koncertna dvorana…… Kad ovih dana slušate pretendente za preuzimanje vlasti u Dubrovniku, kao da slušate klapu Ragusa i njihovu pjesmu 'Ala maka'. Riječi pjesme idu otprilike ovako: 'U našeg gospara vazda ala maka….široke je ruke, vazda lijepo trata, u betuli svojoj zvanoj ala maka…. nije važno što ti daje, je li greda ili dlaka… samo nek' je ala maka'. Nitko nema ništa protiv da u najbogatijem gradu u Hrvatskoj, kako to voli isticati bivši gradonačelnik Andro Vlahušić što više toga za građane bude ala maka. Štoviše red je i krajnje vrijeme da nam nešto daju ala maka, barem na papiru jer sve ćemo to mi ionako platiti. Vjerujte, nitko od njih neće se uhvatiti takujina. No kad vam darove nude oni koji u gradskoj vlasti sjede ne zadnje četiri godine već osam, dvanaest i više godina, onda vam se malo zamantra. Bogati, para ko' da su naši budući gradonačelnici i gradonačelnice apena arivali iz Zanzibara. I ostali u čudu kada su vidjeli na što grad liči i čega sve u njemu fali.
Pa se tako Mato Franković kada je nedavno posjetio Žarkovicu, kako sam kaže, ne samo začudio već šokirao uvjetima u kojim žive napušteni kučki . Čuj šokirao!? Shvatili bi njegov šok i nevjericu da je primjerice posjetio azil u Gornjem Vakufu, ali obzirom da je do jučer bio predsjednik Gradskog vijeća, ostati zatečen stanjem na Žarkovici pomalo je neozbiljno. Jer Gradsko vijeće pod njegovim predsjedanjem više puta je raspravljalo o jadnim beštijama. I moglo je donijeti ne jednu, nego 100 odluka da se taj problem riješi. Kao što su odlučili srušiti proračun, mogli su tako donijeti i odluke o azilu, gradnji novih vrtića, škola, koncertne dvorane, domova za umirovljenike…. Para ko' da ih je neko puškom prisilo da zadnjih godina u Gradskom vijeću ne rade ništa.
I 'trbuhozborac' Pero Vićan nudi narodu ala maka. Do jučer je sa vijećničke govornice vikao da se od rata na ovamo u gradu nije sagradio niti jedan vrtić. I da se pod hitno mora izgraditi barem jedan. Sada ne spominje gradnju, već besplatan vrtić. Mogao je njegov DDS besplatne vrtiće predložiti još i prošlih godina. Pa umjesto rušenja, ako treba i ucijeniti donošenje proračuna sa besplatnim vrtićima. Da vrtići mogu biti i besplatni , shvatio je izgleda tek kad je televiziji vidio da su to napravili u Umagu. Pare će, kaže, namaknuti od koncesije za žičaru. Koju Grad od Lukšića neuspješno žica još od 2007. godine. Kako će je naplatiti sada za razliku od svih ovih godina kada je bio ne samo vladajući gradski vijećnik već i dogradonačelnik, samo Vićan zna.
Esdepeova perjanica , Tajana Šimac Bonačić još uvijek ne spominje besplatne vrtiće ni gradnju novih. Jer kao to nije prioritet. Je li prioritet ili nije najbolje znaju roditelji čija djeca ostanu ispod crte. Njoj je prioritet dom umirovljenika. To je kaže svima u interesu. Valjda je u gradu u kojem je do sada bila zamjenica gradonačelnika zadužena upravo za ta pitanja to odavno riješeno. Pa će sada će svoje iskustvo prenijeti u Dubrovniku. Njezino zalaganje za gradnju novog doma umirovljenika naljutilo je prvi penzionerku Dubrovnika Olgu Muratti. Pribokava svojoj donedavnoj stranačkoj kolegici da se sad sjetila brinuti o umirovljenicima, a dozvolila je da propadne građevinska dozvola za novi dom. Valjda je zaboravila da je gradska vijećnica, ne tako davno bila predsjednica Gradskog vijeća koje je također moglo riješiti taj problem.
Jedini koji za sada ništa ne obećava je Andro Vlahušić. Ako ne kontamo da nam obećava sebe. No to je razumljivo. On još uvijek ne zna hoće li se smjeti kandidirati. A i popis onoga što je obećao još 2009. u ovih osam godina tek je načet. Uz prozračne mostove, akvarij u gružu, pokretne skale i tunele ima tu materijala za barem još tri predizborne kampanje.
