Aristotel je vjerovao da mozak služi samo za hlađenje krvi te da nije povezan s razmišljanjem, što se kod nekih ljudi pokazalo točnim, naročito kod političara. Tako je Aristotela interpretirao američki satiričar Will Cuppy, a svaka sličnost s domaćom stvarnošću potpuno je slučajna. Evo, primjerice, Dubrovačka stranka kojoj je na čelu dogradonačelnik Željko Raguž. Izbori su tek dogodine u svibnju, a oni se već uhvatili pituravanja. Što su prije tri dana piturali, sutra će prepiturat. Dvostruki trošak, ali nadam se da uživaju.
Netko se od njih dosjetio, naručio različitu pituru i odlučio malo uljepšati pješačke prijelaze, naročito one u blizini škola. Dosadila im crno-bijela špranca, pa su odlučili unijeti malo boje i veselja u naše i živote naše djece. Namjera im je, nema sumnje, bila dobra i plemenita.
Budući da novinari političarima ne vjeruju ni kad im darove donose, treba još vidjeti je li DUSTRA naručila boju o svom ili o našem trošku, ali tu smo već kod realizacije ideje. Problem je, rekli smo već, u procesu razmišljanja. Taj dio su ili zanemarili ili potpuno preskočili. U svakom slučaju, njihov predsjednik, a naš dogradonačelnik, možda jest postao komunalni stručnjak za pražnjenje kanti i šišanje lavande, ali je ovim izletom u prometnu struku potencijalno ugrozio život i zdravlje onih do kojih mu je najviše stalo – dubrovačkih mališa.
Ruku na srce, meni se ti šareni pješački prijelazi sviđaju. Volio bih da u Dubrovniku ima puno više zelenila, da ima cvijeća, volio bih da su nam barke u portu u stotinu boja kao one na Malti ili u Maleziji, da ljudi na ulici ne nose samo modre rebatinke i tamne jakne kakve su nosili za vrijeme Stane Dolanca i Milke Planinc. Fali mi malo kolorita, živosti. Što da vam kažem, šareno je i budali drago.
Međutim, već i fotografije koje smo objavili na našem portalu ukazale su na jedan bitan problem. Radnici koji su pituravali „zebre“ nekako su bili slabo uočljivi u tom šarenilu. Nisu im pomogli ni oni neonsko-narančasti prsluci koje su obavezni nositi dok rade na cesti. Nema sumnje da bi DUSTRA ušla u anale LGBT populacije kada bi, recimo, prostor između isprekidanih linija nadopunila duginim bojama. Bila bi to svjetska reklama za Dubrovnik, samo što stvari tako ne funkcioniraju.
U svim vrstama prometa, propisi su krvlju napisani. Uvijek je najprije puno njih moralo poginuti da bi se kasnije netko sjetio i donio propis ili standard koji će takve slučajeve spriječiti ili barem umanjiti rizik ili posljedice. Eto, baš zato se prometna signalizacija ne može ukrašavati kako se kome digne penilo. Možda je klasična "zebra" estetski monotona, ali je jasno uočljiva i predstavlja jedan cjeloviti horizontalni prometni znak. Nije to serija prometnih znakova između kojih bi se mogle ispisati važne životne poruke poput, recimo „pazite-kud-hodate-glasajte-za-Raguža“. Čak i kad bi se moglo, trebalo bi vjerojatno zatražiti kakvo dopuštenje, barem mišljenje struke, ali DUSTRU struka ne zanima
.
Raguž je zbog nepromišljenog pituravanja saslušan na policiji. Sad kad je stiglo mišljenje Odjela za sigurnost cestovnog prometa MUP-a, jasno je da će mu poštar uručiti prekršajni nalog. Usosio je i svog šefa, gradonačelnika Vlahušića koji će prekršajno odgovarati kao odgovorna osoba.
Uz takve prijatelje, ne trebaju mu neprijatelji. Ni prije, ni poslije izbora.
