Bivši ministar pravosuđa Orsat Miljenić kandidira se za budućeg predsjednika SDP-a. Nije baš lako od nečeg bivšeg učiniti nešto buduće. Puno je lakše od nečeg dobrog učiniti loše, od aktualnog bivše, lakše je od izvanrednog odvjetnika napraviti lošeg političara, nego od bivšeg ministra budućeg predsjednika jedne od dviju stožernih hrvatskih stranaka. Ali valja cijeniti njegov trud i dobru namjeru, tim prije što Miljenić želi uvesti nešto čega u stranci, očito, prije nije bilo - dijaloga.
Vjerujem da će Miljenićevu kandidaturu s posebnom pozornošću pratiti dvojica bivših jugoslavenskih i hrvatskih obavještajaca, Josip Perković i Zdravko Mustač. Tehnički gledano, vremena imaju jer su na Visokom zemaljskom sudu u Münchenu osuđeni na doživotni zatvor (zbog pomaganja pri ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića). Da je suđenje održano u Hrvatskoj, dobili bi vjerojatno neke simbolične kazne, televizor i internet priključak u ćeliji, ako već ne bi bili oslobođeni
optužbe. Kad ih je već pustila da budu to što su bili, Država doista ne bi tek tako trebala izručivati i zatvarati šefove svoje obavještajne službe, ali način na koji su to pokušali napraviti bivši predsjednik SDP-a Zoran Milanović i njegov kolega, eventualno partijski nasljednik Orsat Miljenić, bio je prilično spektakularan. Uoči samog prijema u punopravno članstvo EU odlučili su kreirati takozvani Lex Perković, zakon kojim je po kratkom postupku trebalo spriječiti izručenje Perkoviću i Mustaću. I baš su bili uporni u toj namjeri, toliko da su Hrvatska i njeni građani bili pred sankcijama. Štoviše, njemačka kancelarka odlučila je ne doći na proslavu hrvatskog ulaska u EU pravdajući se ranije preuzetim obvezama u svojoj mjesnoj zajednici ili
nečim jednake važnosti.
Kreator Lex Perkovića bio je upravo Miljenić. Moguće da je to učinio po nalogu i u suradnji s još jednim vrsnim pravnikom, premijerom Milanovićem, ali je baš jako malo bilo onih koji su se s ovim prijedlogom slagali. Čak ni u SDP-u nije bilo baš nekog entuzijazma za ovo zakonsko rješenje koje bi spasilo dvije glave i osiromašilo ionako siromašni ostatak od četiri milijuna građana. Onih nekoliko SDP-ovaca koji su se otvoreno suprotstavili Miljeniću i njegovom šefu ritualno su politički dekapitirani. Nisu samo izbačeni iz stranke, nego Aleksandru Kolarić evo javno šutiraju još i danas i to na vrlo osobnoj razini.
Miljenić se danas zalaže za dijalog i modernizaciju. Super! S kime Miljanić u SDP-u misli voditi dijalog? S onim rektalnim alpinistima s kojima se Milanović okružio i koji su šutjeli kad se donosio Lex Perković ili s, evo recimo, Aleksandrom Kolarić koju su izbacili iz stranke baš zato što je htjela dijalog i modernizaciju stranke?