Dubrovački slikar Ivo Mladošić sa sinom Ivanom, akademskim kiparom, dijeli atelje u Šipčinama. U prosincu prošle godine u galeriji Dulčić Masle Pulitika i ateljeu Pulitika otvorio je izložbu "Imaginarij svakodnevnoga". Postav ostaje dostupan javnosti do 14. siječnja, a dok promatrači gledaju njegove slike, Mladošić čitateljima otkriva svoja razmišljanja.
OD SEBASTIANA DO PARIZA
Kad ste shvatili da je slikarstvo Vaše životno određenje?
Odmalena sam čovjek od slikanja, ali me put odveo tamo gdje nisam htio. U svojim dvadesetima sam razmišljao upisati slikarstvo, ali od desete sam se godine bavio sportom, bio sam reprezentativac i prvak države u plivanju! Na treninzima sam uvijek mislio na slikanje. Dok plivaš, imaš vremena razmišljati koliko god hoćeš! Život je pošao dalje, nisam se uspio upisati na akademiju. Bio sam tri-četiri puta – Zagreb, Beograd, Sarajevo, ali ništa. Oženio sam se i trebalo je živjeti život! Živio sam dvostruki život, za obitelj i moj umjetnički koji se odvijao, a u međuvremenu je sport prošao.Cijeli razgovor pročitajte u novom broju Dubrovačkog vjesnika!
Zagrebačke ljetne igre
Pratite li Ljetne igre?
Malo, prije dok sam bio mlađi pratio sam više. Iako, malo su mi i dodijale! Ljetne igre više nisu dubrovačke, već zagrebačke! Najmanje su dubrovačke! Odlučuju u Zagrebu, rade u Zagrebu, a u Dubrovniku dođu samo onako – per la finta! Kao mladić sam znao da su Ljetne igre bile Kazalište Marina Držića, tad su bile prave Dubrovačke ljetne igre, kad su glumili ljudi iz Grada. Kazalište Marina Držića trebalo bi biti nositelj Igara, a ne HNK Zagreb!