Proslavljeni hrvatski redatelj, glumac, televizijski i radijski voditelj, utemeljitelj hrvatskog mjuzikla Vlado Štefančić umro je u nedjelju navečer u Zagrebu u 87. godini. Autor gotovo 200 kazališnih predstava, 10.000 radio emisija i 2000 TV emisija, a Dubrovčani će ga posebno pamitit po režiji mjuzikla "Dan od amora" premijerno izvedenog 14. svibnja 2005 u Kazalištu Marina Držića.
Za izrazito uspješan mjuzikl je, prema Držićevoj pastoralnoj komediji Grižula napisao akademik Luko Paljetak, a glazbu je skladao Đelo Jusić. Uz ansambl dubrovačkoga kazališta te pjevače i glumce odabrane na audiciji u predstavi su sudjelovali i članovi Dubrovačkoga simfonijskog orkestra pod ravnanjem maestra Jusića. Matija Vuica bila je kostimograf, a Marin Gozze zadužen za scenografiju.
Također, Štefančić je glumio u kultnoj predstavi Dubrovačkih ljetnih igara – Goldonijevoj Kafetariji u režiji i prilagodbi Tomislava Radića, koja se, nakon premijere 1978. godine, na repertoaru Igara održala punih deset godina. Kako je te 2005. bilo na mjuziklu "Dan od amora" pogledajte u posebno priređenoj slikovnici Željka Tutnjevića...
Biografija
Štefančić je rođen je u Vukovaru 1931. godine, a karijeru je počeo kao član dramskoga studija Radio Zagreba, a od 1950. godine glumi i režira u kazalištu Komedija kojem je od 1969. do 1978. godine bio umjetničkim ravnateljem.
Režirao je više od stotinjak predstava u zemlji i inozemstvu - velike spektakle, kao što su postava Zajčeva "Nikole Šubića Zrinjskog" u pulskoj Areni, prve domaće rock-opere, glazbene komedije i mjuzikle.
Kao redatelj te dugogodišnji ravnatelj Kazališta Komedija realizira prvi veliki i najpoznatiji hrvatski mjuzikl Jalta, Jalta, kao i mjuzikle Dundo Maroje, zatim prve rock-opere na ovim prostorima – Gubec-beg i Grička vještica.
Vlado Štefančić režirao je i mnoge najbolje strane mjuzikle kao što su Čovjek iz Manche, Jadnici (prije West Enda i Broadwayja!), Guslač na krovu, My Fair Lady, Kosa, opereta Zemlja smiješka, Šišmiš, Vesela udovica, Kod bijelog konja, Noć u Veneciji, Barun Trenk, Kneginja čardaša i Grofica Marica, opere Lucia di Lammermoor te komičnih opera Seviljski brijač i Gospoje i husari.
Otac hrvatskog mjuzikla režirao je domaće mjuzikle Car Franjo Josip u Zagrebu i Kralj je gol Milana Grgića i Alfija Kabilja, Lady Šram Nine Škrabea i Arsena Dedića, O'kaj Borisa Senkera, Kemala Mujičića i Nine Škrabea, Tko pjeva zlo ne misli Alfija Kabilja i Drage Britvića i brojne druge.
Štefančić je bio i vrlo uspješan glumac, a stariji Zagrepčani ga pamte iz Komedijinih opereta Mala Floramye, Kod bijelog konja, Spli'ski akvarel, Grofica Marica i Šišmiš te komedija Matijaš grabancijaš dijak, Charlyjeva tetka, Utopljenici, Dvanaest stolica, Zlatni dečki i mjuzikala poput Obećanja, obećanja.
U zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu (HNK) ostvario je brojne uloge poput one u predstavama Bosonogi u parku i Pobrinimo se za Ameliju.
Vlado Štefančić dobitnik je nagrade "Marul" 1966. godine, a nagrade grada Zagreba dobio je dva puta (1973. i 1994.).
Godine 2006. nagrađen je nagradom „Vatroslav Lisinski“ Hrvatskog društva skladatelja za doprinos hrvatskom glazbenom stvaralaštvu, a 2000. godine Udruženje dramskih umjetnika Hrvatske dodijelilo mu je Nagradu Hrvatskog glumišta za svekoliko umjetničko djelovanje.
O njegovom djelu objavljena je Monografija Vlado Štefančić – zabavljač, a u zagrebačkom Kazalištu Komedija početkom studenoga svečanim koncertom trebala je biti obilježena 70. obljetnica njegova umjetničkog rada.