StoryEditorOCM
KulturaREDATELJSKO ČITANJE ZLATKA PAKOVIĆA

NEZAKONITA LITURGIJA Nakon što se ustoličio na Lovrjencu, Othello se sada spustio i do Lazareta

Piše PSD.
8. rujna 2017. - 02:10

Art radionica Lazareti ugostila je predstavu "Othello" Williama Shakespearea u režiji Zlatka Pakovića te u produkciji zadarskog Teatra VeRRdi. Scenska adaptacija nosi podnaslov "Nezakonita liturgija". U predstavi glume: Juraj Aras/Othello/Jago, Hrvojka Begović/Desdemona/Jago, Vilim Matula/Glas Sinjorije, Zlatko Paković/Kor.

Za glazbenu obradu, oblikovanje tona i svjetla zadužen je Juraj Aras, a izvode se: “Jagov koral” (Ivo Ivić i Juraj Aras), "Sonet 66 “Sit svega toga” (Pero Gotovac) te “Othelov crnolabuđi pjev” (J. S. Bach - Muka po Ivanu).

Paković o svom komadu piše:

"Četiristo je i jedna godina od smrti najvećega dramskog pjesnika svijeta, Williama Shakespearea. Najpodlije nepravde učinjene nedužnima doživjele su milost njegova dramskog uobličenja. Kad bi nestalo sve, iz Shakespeareova djela dalo bi se rekonstruirati čovječanstvo, sa svom svojom čovječnošću i svim svojim zlom, s onim što jest, usprkos svojoj iracionalnosti, i onim što bi moglo biti, unatoč svojoj umnosti.

Shakespeareovu tragediju “Othello” držim najsuvremenijim dramskim komadom hic et nunc. Ona potiče na promišljanje ključnoga problema Europe i njezine politike spram afričkih i bliskoistočnih imigranata, poglavito muslimana, koji se, bježeći iz svojih domova od sigurne smrti u ratu – kojemu je stožer hegemonska ideologija bijelog kršćanina – pokušavaju domoći europskih, azurnih obala. Tu ih dočekuju ograde od žilet-žice, kroz koje je u Mađarskoj, u našem susjedstvu, nedavno puštena i električna struja.

Othello je Maur, crnac, ali u službi imperijalne politike bijelog čovjeka. Krajnje je vrijeme da govorimo o onome što inače ostaje prikriveno sentimentalnim razlozima Othellove ljubomore. Naime, o samom razlogu te ljubomore – o doktrinarnoj ideologiji osjećanja.

Othellova ljubomora nije uzrok, nego sredstvo njegova zločinstva. On mora biti ljubomoran, da se ne bi sučelio s istinom da sam nije ništa drugo do javna mletačka kurva u generalskoj uniformi. On je konvertit – iz islama je prešao u katoličanstvo – ali, on je i kolaboracionist. S Venecijom, i za Veneciju, on ratuje protiv Osmanskog imperija, ali i protiv onih koje danas nazivamo Trećim svijetom. Njegova ljubomora samo je iracionalni, nesvjesni poriv kojim rukovode duboko potisnuti socijalni i politički razlozi, inkarnirani u Othellove emocije i u Othellovu čulnost. Pred nama je, dakle, velika priča o ideologijskom dresiranju čulnosti i emocionalnosti čovjeka.

Othello koji služi Serenissimi, ljubomoran je na jedinu osobu koja joj se je usprotivila, na Desdemonu. Iz iskrene ljubavi prema Othellu, Desdemona je prekršila zakone Mletačke Republike i dobre običaje njezine Signorie. Ugušivši onu koja ga jedina ljubi, general Othello, zapravo, u sebi guši posljednji otpor Veneciji. Ljubomora svakog čini generalom ljubavi, jer se njezin uzrok nalazi u militantnoj ideologiji.

Nešto je trulo u ljubavi koju smo već dvije tisuće godina svikli da ljubimo."

Program Scena Karantena ARL u 2017. omogućuju i podržavaju: Grad Dubrovnik, Ministarstvo Kulture RH, zaklada Kultura nova i Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva.
 

19. travanj 2024 16:26