Drugi dan Le Petit Festivala Hanko bio je i više nego maratonski, programi su se odvijali punih 12 sati!
Sve je započelo u 13 sati trosatnim performansom renomirane švedske umjetnice Maline Casta na plaži ispred hotela Regatta.
Treba napomenuti da Finska slavi svoj 100. rođendan, pa je ulica ispred Poglavarstva bila popodne zatvorena za promet, postavljeni su stolovi i ljudi su, prigodno toplo odjeveni, zajedno slavili i objedovali u piknik silu, a dodatnu živost i šarm događaju su dali i umjetnici LPFT svojom pjesmom i modernim plesom.
Japanski glazbenici Aco i Taca su pjevali japanske folklorne pjesme u jazz stilu, a poslije njih je održan koncert Opera na ulici - Oda vodi. Pjevala je finska operna pjevačica Palvi Viitanen, a izvedbe su plesom popratile Namiko Gahier Ogawa iz Francuske i Margarita Papazoglou iz Grčke.
Nakon operno - plesne čestitke Finskoj program je nastavljen u dvorani Poglavarstva nastupom dua Riosenti, Josue Avalos (Meksiko) i Aline Novaro (Argentina), prateći se na gitari i jarani. Bilo je dirljivo čuti da su baš bili na LPFT u Dubrovniku prošle godine i da osjećaju da im je Festival donio sreću jer su kod nas dobili vijest da su im odobrene vize za život i rad u EU.
Nakon njih su pozornica i dvorana Gradskog kulturnog središta bile pune ritma i plesa.
Prvi su se predstavili Break Koreo, street dance grupa iz Finske, koju čine Miska Mykkanen, Oliver McLean i Roope Raittinen, performansom Break on the Orient Express.
Kad su dečki otplesali priliku su dobile djevojke - 45 Sand je naziv koreografije djevojaka iz Hanko Dance School. Koreograf je bila Heidi Wahlman.
Iza njih su nastupile puno iskusnije i renomirane umjetnice Namiko Gahier Ogawa i Margarita Papazoglou, otplesavši The Tail of the Tongue, na klasične grčke motive.
Završni plesni nastup bio je cijenjenog plesača i koreografa Ima Iduozee iz Finske.
Večer i pozornica su "pripale" Dubrovčanima.
Marija Grazio je izvela potresni glazbeni recital Jedna ljubav, dva grada i more, svirajući na klaviru kompozicije Rahmanjinova, Scarlatija, Satiea i vlastite, između kojih je na engleskom govorila o prvom gostovanju u Helsinkiju 1993., kada je nastupala sa suprugom Slavenom Toljem, došavi iz ratnog Dubrovnika u mirnu Finsku.
Otpjevala je tradicionalne pjesme Kad sam bio na tvom grobu, imam jednu želju i Polećele bijele vile, prateći se na ukulele. Projiciran je i kratki film o zimskom, "pravom" Dubrovniku, autor kojega je Žarko Dragojević. Slušajući dojmljive Marijine uspomene, pjesme i klavirske kompozicije mnoge su se oči orosile, a umjetnica dobila dugotrajni veliki aplauz.
Marija nije imala kad "spavati na lovorikama" zbog svog uspješnog nastupa, nego je "dala ruke" , tj. sviranje na klaviru i ukulele i pjevajući sevdalinke i Vinku Mariju Prizmiću.
On je dojmljivo predstavio svoju knjigu poezije i fotografija Oda za 100 kafa, za koju je naslovnu stranicu dizajnirala Ivana Komel, govoreći o tome kako je kafu i njen miris zavolio u djetinjstvu kad je gledao kako je none Mara kuha, a kasnije tu tradiciju nastavila i majka Mare.
Pričajući i recitirajući ljubavnu poeziju kafu u zrnu su u ručnom mlincu, koji je sačuvala i posudila Marijina mama Ileana mljeli i iMarija i Vinko, a on ju je usput i kuhao u starinskoj džezvici i na uživanje nudio publici, koja se nije ljutila, nego je zainteresiranih bilo više nego pripremljenih šalica...
Sa zanimanjem je razgledana Vinkova izložba svih 100 fotografija kojima je ilustrirana knjiga.
Dugi dan je završio u 1 iza ponoći, tamo gdje je dan drugi i počeo, na plaži ispred Regatte, performansom Mantrapushpam, posvećenog vodi, izvoru života i glavnoj temi ovogodišnjih Le Petit Festivala u Dubrovniku i Hanko.
Izvele su ga umjetnice iz Finske Titta Vilhunen i Meri Tiitola, a trebalo im se diviti i na umjetničkoj izvedbi, ali i hrabrosti, obzirom da je predstava završila njihovim ulaskom u presvježi Baltik sa samo 14 stupnjeva Celzija!
Iz Hanko, perom i kamerom:
Željko Tutnjević
