Družba "Braće hrvatskog zmaja"- Zmajski stol Dubrovnik večeras je svečano obilježila 200. obljetnicu rođenja dubrovačkog biskupa, književnika i rodoljuba Mata Vodopića. U sklopu tog programa biskup dubrovački msgr Mate Uzinić predvodio je misno slavlje u katedrali Gospe Velike, a potom je u crkvi sv.Ignacija položen vijenac na Vodopićevu spomen ploču o kojem je potom, u dvorani Ivana Pavla Drugog u samostanu Klarisa znanstvenica prof.dr.sc. Slavica Stojan održala nadahnuto predavanje kojeg je nazvala "Vodopić pripovijeda".
-Vodopić je rođen na sv.Luciju 13.prosinca 1816. godine u ulici Izvijačici u Pilama kao dijete obitelji podrijetlom iz Stupe u Dubrovačkom Primorju. Samo godinu dan prije nego je rođen obitelj se naselila u Dubrovniku, a kao svećenik Vodopić je prvo bio župnik u Ošlju i Smokovljanima. Tu je bio blizu granice s Hercegovinom i imao punu sućut prema tamošnjem katoličkom življu koje je trpilo osmansko ugnjetavanje- navela je tom prilikom dr sc Slavica Stojan i nastavila:
-Nakon toga je 12 godina župnik u Konavlima gdje je napisao i kraći roman "Marija Konavoka" temeljen na istinitom događaju tijekom u Europi nemirne 1848. godine, kada su sa sjevoroistočnih granica ponovno navrli otimači od kojih se trebalo obraniti. Vodopić je bio hrabar i okupio ljude koji su se uspjeli obraniti. Knjiga 'Marija Konavoka' govori o grupi loših mladića koji su, u sklopu tada po cijeloj obali raširenog nehumanog običaja, pokušali oteti djevojku koja je pri tome poginula. U pripovijesti pogiba i njezin zaručnik, iako u stvarnosti ne, ali Vodopić piše tako vjerojatno kako bi poslao opomenu i ukor ljudima "Vidite što se događa kad se rade takve stvari"...Vodopić tu daje predivne detaljne prikaze Konavala, a potom slijedi njegov život u Gružu gdje se, blizu roditeljske kuće, najbolje osjećao. Život Gružana mu je, nekako, bio bliži jer je njegov otac bio pomorac i on je uživao među kalafatima, mornarima, ženama i gruškom djecom...
-Uvijek nalazi lijepu riječ i pun je krščanske ljubavi prema bližnjima. Tu je prema istinitoj pripovijesti nastalo i djelo "Tužna Jele" koja je omage njegovom ocu i koja se danas, zapravo, smatra počecima hrvatskog modernog romana. Tako je Vodopić radio dobru pripovijednu prozu ali se, nažalost, o njemu dugo nije ništa čulo sve dok se to nije promijenilo zaslugom akademika Nemeca. Zahvaljući njemu ulazi u povijest hrvatskog romana, ali Vodopić naprosto nije imao vremena da mu opus bude veći. A da je taj opus bio veći, imali bi velikog pisca- naglasila eminentna znanstvenica ustvrdivši da Vodopić nikad nije bio patetičan nego emotivan.
Program u dvorani samostana Klarisa vodila je Varina Jurica Turk, a s izvedbom više djela na girati sudjelovao je i glazbenik Tomislav Žerovnik.
