Osebujan dirigentov poticaj!

I koncert održan 22.travnja završio je Sorkočevićevom glazbom kao glazbenim dodatkom, baš i onaj tjedan prije! A riječ je o orkestralnoj večeri Dubrovačkog simfonijskog orkestra kojom je ravnao južnokorejski dirigent TaeJung Lee. Riječ je o umjetniku koji se školovao i usavršavao kod vodećih evropskih i svjetskih dirigenata, kako spominje programska knjižica. Koncert je održan u Dominikanskoj crkvi koja, napomenimo odmah na početku, svojim akustičkim potencijalima i karakteristikama baš i ne odgovara koncertnim izvedbama, ali je, što se tiče smještaja i udobnosti za slušatelje, prikladnija od Revelina. Ovom prigodom publika nije bila baš brojna kako je bio slučaj u prošlim tjednima. Iskustva govore da orkestralne večeri uvijek privuku manje zainteresiranih nego nastupi sa solistom. U svakom slučaju, riječ je o dobrom koncertu zanimljivog i osvježenog programa.Na početku večeru izvedena je Serenada za 13 puhača u Es-duru op.7 Richarda Straussa. Dubrovački puhači -klarineti, flaute, oboe, fagoti i korna- te kontrabas u ulozi najdubljeg među njima, tube ili kontrafagota, stvarali su dobre slušne slike, pokazali primjerenu izbalansiranost dionica te bogate izvedbene domete. Potom je slijedila skladba pod imenom Pintariciana Borisa Papandopula. Riječ je o suiti za gudače posvećenoj Zagrebačkim solistima. Začuđujuće je u kojoj je mjeri dirigent TaeJung Lee prezentirao skladateljev nerv, glazbeni šarm i inovativnost. Pa se ova četverostavačna suita s lakoćom živopisno nizala, oduševljavajući publiku svojim temama i glazbenim mislima. Vedrina Papandopulove glazbe i originalnost u glazbenom izrazu očito je bila pozitivan izazov za dirigenta Taejung Leeja kojem je, zajedno s gudačima, odgovorio na najbolji mogući način.U drugom dijelu večeri čuli smo Mozartovu Serenadu br.9 U D-duru KV 320 zvanu Posthorn (Poštanski rog). S pravom je dirigent bio izrazito zadovoljan njenom izvedbom, baš kao i publika. Jer, radilo se o jezgrovito odsviranoj sedmerostavačnoj skladbi koja nije imala praznog hoda nego konstantu u interpretativnom intenzitetu. Stoga jedino možemo poželjeti da južnokorejskog dirigenta TaeJung Leeja dubrovačka publika, kao i Dubrovački simfonijski orkestar, susretnu još koji put. Ali, u nekom boljem prostoru, recimo u Kneževu dvoru.Sanja Dražić