Sloboda, strah i sramota pišu se istim početnim slovom. Kada biste birali riječ na zastavi pod kojom želite živjeti, koju biste od tri ponuđene riječi izabrali?Sramota je neugodna, pomalo prljava, ali ako stvari sagledate pojednostavljeno, sramota se može monetizirati. Posudio sam ovaj izraz iz jedne veoma skupe prometne studije, što znači da faktor monetizacije nije za odbaciti. Uostalom, koliko ste puta, čitajući novine, za nekog našeg tajkunčića rekli – pa, zar ga nije sramota. Evo, pogledajte kako jedan dio taksista vozi gradom, pa će vam biti jasno o čemu govorim. Bitno je da vas nije strah. Strah je neproduktivan. Znate li ijednog nogometnog menadžera ili državnog dužnosnika da ga je strah? Ništa njih na putu u Remetinec ne može preplašiti. Junak umire jednom, a kukavica svako jutro.Moguće je da griješim, ali nešto mi govori da bi velika većina na zastavu ispisala – Sloboda. Ali, stvar nije tako jednostavna. Sloboda se, naime, ne dobija na lijepu riječ. Ona se u pravilu osvaja. Za slobodu se valja izboriti. Kad govorimo o pojedincu, osvajanje slobode počinje njegovim prvim koracima u djetinjstvu. Kasnije tu slobodu širi učenjem, usvajanjem novih znanja, kulturom. Što su znanje i kultura pojedinca širi, šira je i njegova sposobnost da bude slobodan, da ostane izvan utjecaja dnevne politike, prizemnih medija i sličnih ataka na zdrav razum. Čak i kad ne funkcioniraju institucije društvenog sustava, unutarnja snaga pojedinca, njegovo obrazovanje i kultura učinit će ga slobodnijim. Čak i ako ga ne uspije nahraniti, obrazovanje i kultura će mu omogućiti da lakše podnosi glad, glupost i gadosti koje ga okružuju. Utoliko, pojam slobode nadilazi koncept zajednice. A kad govorimo o slobodi naroda i država, nitko to nije znao ljepše opjevati od našeg tića Gundulića. Sloboda obvezuje. Teško je biti slobodan, a sputavati drugog. Dubrovnik je zato, prvi u Europi, 1416. zabranio trgovinu robljem iako je taj sramotan oblik trgovine dugo vremena ostao veoma lukrativan. Birajući, dakle, Slobodu kao slogan za zastavu pod kojom želite živjeti izabrali ste težak, najteži put.Kad večeras, u petak, budete gledali kako se na otvaranju 66. Dubrovačkih ljetnih igara podiže zastava s natpisom Libertas, slobodno se prisjetite da je to bio vaš izbor. Da ste izabrali strah ili sramotu i to bi bio vaš izbor, ali sloboda, kažem, obvezuje. I zato se ne treba odmah usrati od straha zbog jedne „Elementarne čestice“ koja se, primjerice, u plahoj i politički korektnoj Njemačkoj prikazuje već punih 15 godina (prvi put 2000. u Berlinu). U francuskim teatrima predstava je igrala mjesecima nakon što su islamisti pobili novinare Charlie Hebdoa koji je baš tog kobnog dana na naslovnici imao karikaturu Michela Houellebecqa, autora Elementarnih čestica. I nikome se ništa nije dogodilo, nitko nije uvrijeđen, kamoli povrijeđen.Iz potpuno politikantskih pobuda naša je županijska vlast ispolitizirala uvrštavanje Elementarnih čestica u ovogodišnji program Ljetnih igara. Skrivajući se iza brige za svoje sugrađane islamske vjeroispovijesti, skrivajući se iza straha od terorističkih napada, predstavu su iskoristili za međustranačko potkusurivanje. Slijedom toga i gradski su se vijećnici besprizorno ukakili od straha, a tekstovi o tome, na engleskom i francuskom, objavljeni su daleko izvan hrvatskih granica. Refleksom vuka koji je nanjušio ranjeni plijen, arapski hakeri iz Gaze napali su internetske stranice Ljetnih igara samo par dana prije svečanog otvaranja. Visoki policijski dužnosnik s kojim sam razgovarao na Croatia Forumu potvrdio mi je da je upravo politizacija predstave dovela do realne opasnosti, te da je rušenje internetskih stranica ozbiljna poruka, ako ne i neizravna prijetnja koju neki sada pokušavaju relativizirati. Mjere osiguranja koje policija poduzima zato su veoma ozbiljne, ali je opasnost dugoročna. Za očekivati je da se ovog ljeta ništa ružnog neće dogoditi. No, dogodi li se idućih godina, za posljedice neće biti odgovoran Houellebecq, neko lokalni političari koji su politizirali njegovo djelo. Oni su zarad svojih stranačkih prepucavanja riskirali našu slobodu i sigurnost. Kad budem gledao kako se nad Gradom vijori zastava s natpisom Libertas, mene će biti strah i sramota. Strah od opasnosti u koju su nas uvalili i sramota što je, od svih europskih gradova u kojima igraju Elementarne čestice, jedino Dubrovnik ispolitizirao ovu predstavu i sitnim političkim interesima iscrtao metu na Stradunu.Jadran Kapor