RUSIJA IDE U ČETVRTFINALE, HRVATSKA KUĆI Još jedna nokaut utakmica u kojoj smo doživjeli klasičan nokaut!

ISTANBUL Tekst i slike: Tonči Vlašić

Rusija nas je razbila te se naši košarkaši vraćaju kući. Za Bojana Bogdanovića, Daria Šarića i ekipu završen je Eurobasket već na prvoj stepenici nokaut faze, u osmini finala. Po tko zna koji put smo očekivali (napokon) pravi rezultat, ali ga nismo dočekali. Što više, dočekali smo novi težak udarac.

Sergey Bazarević, ruski izbornik, vrtio je glavom u najavi ogleda s Hrvatskom na spomen utakmice u polufinalu Olimpijskih igara u Barceloni 1992. godine. On je bio član ZND-a (Zajednice nezavisnih država, Litva je nastupila samostalno). Hrvatska je tada slavila u ludoj završnici u kojoj je Alexandar Volkov promašivao slobodna bacanja, a Dražen Petrović pogađao te smo igrali ono nezaboravno finale protiv jedinog pravog američkog Dream Teama.

- To je moj najteži poraz. Još boli što nismo igrali mi finale s Amerikancima. Baš boli i danas – priznao je Bazarevic. Godinu poslije Barcelone s Rusijom je uzvratio Hrvatskoj u polufinalu Eurobasketa u Njemačkoj, a potom iduće godine i na Svjetskom prvenstvu u Torontu. Kad je to spomenuo, razvukao je osmijeh te dodao još soli na naše rane: Rusija je, koliko znam, dobila i 2003. Hrvatsku u osmini finala u Švedskoj. Zar ne? Ha, znam da je dobila.

Rusija je u Istanbulu nastavila taj svoj niz. Ovo joj je četvrta zaredom velika pobjeda na velikim natjecanjima protiv naših, koji su nastavili svoj niz bez medalje na velikim natjecanjima. Zadnju smo osvojili 1995. godine. I kad se sjećamo tih godina kad su se osvajale medalje ne možemo zaboraviti kako smo samo nakon srebra u olimpijskoj Barceloni bili zadovoljni, a kako je u Njemačkoj 1993., Kanadi 1994. i Grčkoj 1995. godine cilj bio zlato na dva Eurobasketa (1993. i 1995.), a finale s Amerikancima na SP-u 1994. godine. Grozno zvuči kako smo se samo jednom vratili kući pjevajući. Od te činjenice ne možemo pobjeći.

Što je ovaj put krenulo po zlu, i to u prvoj biti ili ne biti utakmici na prvenstvu? Zbog čega smo izgledali tako loše u nastavku utakmice? Gdje je pogriješio Aleksandar Petrović? Zašto je Rusija nakon egal prvog poluvremena već krajem treće četvrtine mogla početi razmišljati o Grčkoj, suparniku u četvrtfinalu, a mi smo mogli početi spremati stvari u kufere i kupiti povratne karte za put kući?

Bojan Bogdanović je klimao glavom nakon utakmice. Aleksandar Petrović je sjeo na stolicu te zagledan u daljinu pokušavao naći odgovore na spomenuta pitanja. Naš najbolji strijelac i izbornik su imali obvezu prema HTV-u. Ostali naši igrači i članovi stožera su bez riječi prošli pored novinara kroz miks zonu.

- Presretan sam kad se u ovako važnoj utakmici odigrao ovako dobro. Svaka čas igračima i izborniku. Hrvatska nije imala nikakvog izgleda – naglasio je Andrei Kirilenko, još jedna igračka legenda ruske košarke, koja je danas na čelu ruskog saveza.

Kako mi postavljamo pitanja nakon ovakvog poraza, postavljao je i Bogdanović.

- Sramotno je primiti 100 koševa. Nedopustivo je u zadnjoj sekundi prvog poluvremena da nam Rusija proda onakvu akciju. Ne znam što se dogodilo, ne znam? – istaknuo je Bogdanović za kojeg je ovo gori poraz od poraza od Češke prije dvije godine, kada smo također pali na prvom koraku nokaut faze Eurobasketa.

- Loše, loše, baš loše – podvukao je Bogdanović. Petrović je pognute glave otišao na konferenciju za novinare. Za našim košarkašima je još jedno veliko najecanje. Još jedna noćna mora. Još jedna nokaut utakmica u kojoj smo doživjeli klasičan nokaut.